Djevica Marija u Kraljevstvu Božje Volje - 27. dan

 

DVADESET SEDMI DAN

Kraljica žalosti u Kraljevstvu Božje Volje.

Sat patnje: Muka.

Ubojstvo Boga. Sva priroda tuguje.

Duša svojoj žalosnoj Majci

Moja draga, žalosna Majko, danas više nego ikada prije osjećam neodoljivu potrebu biti blizu Tebe. Ostajem uz tebe. Promatrat ću tvoju gorku žalost. Tražim od Tebe milost da u meni pohraniš svoje boli i boli svojega Sina Isusa, pa čak i njegovu smrt. Daj da po tim bolima zadobijem milost da bez prestanka umire moja volja, a u meni raste život Božje Volje.

Nauk Kraljice žalosti

Drago Dijete, budi uz mene u času moje najveće žalosti. Bog je mome Sinu već odredio zadnji dan na zemlji. Jedan od Apostola ga je izdao i predao u ruke Židova, koji će ga pogubiti. Ne želeći napustiti svoju djecu, koju je s ljubavlju došao pohoditi na zemlji, moj je dragi Sin, već ostavio Sebe u Sakramentu Euharistije, da bi ga svatko tko to želi mogao imati. Život moga Sina približava se kraju. On će se uskoro vinuti u nebesku Domovinu.

Ah, drago dijete! Njega mi je dala Božja Volja, i ja sam ga primila po Božjoj Volji. Sada ga predajem toj istoj Volji!

Moje je srce slomljeno i preplavljuju me duboka mora žalosti. Osjećam kako umirem u strašnoj agoniji. Ali nisam mogla ništa odbiti Božjoj Volji. Štoviše, svjesno pristajem da ga žrtvujem Božjoj, Svemoćnoj Volji. Zbog nje osjećam toliku snagu, da bih radije umrla nego li joj išta uskratila.

Dijete moje, poslušaj me! Moje je majčinsko srce patilo. Sama pomisao da moj Sin, moj Bog i moj Život treba umrijeti, bila je tvojoj Majci strašnija od same smrti. Znala sam da ja moram živjeti. Kakva je to muka! Kakva duševna bol! Moje je srce bilo u ranama koje su me kao oštar mač bez prestanka probadale!

Dijete moje, teško mi je reći, ali moram! U tim bolima, dubokim ranama, i u bolima mog ljubljenoga Sina, bila je tvoja duša i tvoja ljudska volja, koja nije dopuštala da njome zavlada Božja Volja. Mi smo je pokrili svojim bolima, mi smo je ispunili i oplodili svojom patnjom, da bi bila spremna prihvatiti Život Božje Volje.

Božja Volja me je krijepila. Uz ta mora gorke žalosti, ona me je neprestano obasjavala beskrajnim morem svjetlosti, radosti i sreće. Bez toga, umrla bih onoliko puta, koliko je puta moj Sin bio povrjeđen. Kako sam samo trpjela kad mi je posljednji put dopustio da ga vidim. Bio je blijed, sa smrtnom tugom na licu. Drhtavim glasom, koji se lomio u jecaje, rekao je: "Zbogom, Mama! Blagoslovi svoga Sina i daj mi svoj pristanak da mogu umrijeti. Po Božjoj Volji, uz tvoj i moj pristanak, sam začet, a sada me morate pustiti da umrem. O, draga Majko, brzo izgovori riječi pristanka: "Blagoslivljam Te i dajem ti svoj pristanak da umreš razapet na križu! Ono što hoće Vječna Volja, to hoću i ja. "

Dijete moje, kako je snažna bol probola moje srce! Ipak sam to morala izreći, jer u nama nije bilo nametnute patnje, već samo one koju smo dobrovoljno prihvatili. Jedno drugom smo dali svoj blagoslov. Naši pogledi se nisu mogli odvojiti. Moj dragi Sin, moj slatki život je otišao. Ja, tvoja žalosna majka, pustila sam ga da ode. Ipak, oko moje duše nikad ga nije ispustilo iz vida. Pratila sam ga u vrt, kamo je otišao mučen užasnom duševnom patnjom. Svi su ga napustili, čak i njegovi ljubljeni apostoli. Moje srce je krvarilo videći taj prizor.

Dijete moje! Kad čovjeka, u teškom trenutku života, napuste oni koje ljubi, to je jedna od najvećih boli za ljudsko srce. Tako je bilo i s mojim Sinom. On je veoma ljubio, blagosljivljao i davao svoj život za apostole, koji su ga napustili u ovom teškom času. Doista, pobjegli su od Njega! Kako je bio tužan! Kako je bio tužan! Kada sam vidjela da se znoji krvavim znojem, da pati, i ja sam s Njim patila i držala ga u svom majčinskom zagrljaju. Bila sam nerazdvojna od svoga Sina. Njegove su se patnje odražavale u mom srcu. Tu su se utapale u tugu i ljubav, i ja sam ih osjećala kao svoje. Cijele sam noći bila uz Njega! Nije bilo boli, ni uvrede koju su mu zadali, a da nije zazvučala u mom srcu. Ali u zoru, više ga nisam mogla tako slijediti. U pratnji učenika Ivana, Magdalene i pobožnih žena htjela sam ići korak po korak za Njim, od jednog do drugog suda.

Najdraže Dijete! Osjećala sam kišu udaraca koji su padali po golom tijelu moga Sina. Čula sam podrugivanja, sotonski smijeh i udarce koji su padali po njegovoj glavi, dok su ga krunili trnovom krunom. Vidjela sam, kada ga je onako izobličenog, Pilat pokazao ljudima. Moje su uši oglušile od povika: "Raspnite ga! Raspnite ga!" Vidjela sam kako bez daha i iscrpljen uzima križ. Nisam imala snage dalje to podnositi Potrčala sam da mu dam svoj zadnji poljubac i obrišem krv koja mu je prekrila lice. Ali ništa od toga! Za nas nije bilo milosti! Okrutni vojnik ga je povukao konopcem i srušio na zemlju.

Drago Dijete! Kakvu sam razdiruću bol osjetila jer nisam mogla olakšati tolike muke mog dragog Sina! Svaka Njegova bol otvarala je more žalosti u mom probodenom srcu. Na kraju sam pošla za Njim na Kalvariju. Tamo je usred strašnih muka i užasnih grčeva raspet i podignut na križ. Tek tada mi je bilo dopušteno doći pod križ. Od Njegovog života koji se gasio, primala sam dar za svu djecu. Primala sam pravo i pečat svog majčinstva nad svim stvorenjima.

Uskoro je izdahnuo u stravičnim mukama. Sva priroda zaogrnula se tugom i plakala nad smrću svog Stvoritrlja. Sunce je plakalo, pomračilo se i s užasom se povuklo od lica zemlje. Zemlja je plakala snažno se tresući, i na mnogim se mjestima raspukla, tugujući nad svojim Stvoriteljem. Sve su stvari plakale! Grobovi su se otvarali, mrtvi ustajali, čak se i hramska zavjesa razderala od tuge. Sve su stvari izgubile snagu i osjećale užas i zaprepaštenje. Dijete moje, tvoja je Majka bila skamenjena od žalosti, dok je čekala da ga skinu s križa i predaju u ruke kako bi ga položila u grob.

Slušaj, dok ti govorim u velikoj žalosti! Obuzeta bolima svoga Sina, želim ti govoriti o velikom zlu ljudske volje. Pogledaj ga u mom žalosnom naručju. Kako je izobličen! To je slika zla koje jadnim stvorenjima čini ljudska volja. Moj je dragi Sin toliko je patio jer je htio uzdići ljudsku volju. Ona je pala na samo dno bijede. Svaka Isusova patnja, svaka moja žalost, zvali su je da se ponovno uzdigne u Božju Volju. Naša ljubav je bila tako velika, da smo ranu ljudske volje ispunili svojom patnjom. Okružili smo je beskrajnim morima moje i Isusove žalosti, da bismo je spasili.

Na ovaj dan bola tvoje žalosne Majke, koji posvećujem tebi, položi mi u ruke svoju volju. Ja ću je sakriti u krvave Isusove rane. To će biti najljepša pobjeda njegove Muke i Smrti i trijumf mojih najdubljih žalosti.

Duša

Žalosna Majko, tvoje rane bole moje srce.Umirem kad slušam da je moja neposlušna volja uzrok tvojih velikih patnji. Molim Te da moju volju sakriješ u Isusove rane, tako da ona živi samo od Isusovih muka i tvoje najdublje žalosti.

Cvjetić

Danas, Meni u čast, poljubi rane Isusove i izvrši pet djela ljubavi. Pri tom me zamoli da Moja žalost zapečati tvoju volju u ranu na Svetome Tijelu.

Usklik

Rane Isusove i žalosti moje Majke, udijelite mi milost da se moja ljudska volja uzdigne u Božju Volju!