Djevica Marija u Kraljevstvu Božje Volje - 15. dan
PETNAESTI DAN
Nebeska Kraljica u Kraljevstvu Božje Volje nastavlja pričati o svom životu u Hramu.
Duša nebeskoj Kraljici
Nauk nebeske Kraljice
Najdraže moje Dijete! Kako slatko šapćeš da te stavim u živi Hram Božje Volje i da ne želiš ničije društvo osim milog Isusa i mene. Drago dijete, u meni budiš radost dubokog majčinstva. Ako dopustiš da učinim ono što tražiš, sigurna sam da ćeš biti sretna. Moja će sreća postati i tvoja sreća! Najveća radost i veselje majčinog srca je sreća i radost vlastitog djeteta…
Slušaj me, Dijete! Stigla sam u Hram da bih živjela u Božjoj Volji. Roditelji su me predali starješinama Hrama, posvećujući me Bogu. Nosila sam svoju najljepšu haljinu. U hramu su pjevali himne i prorokovali o budućem Mesiji. O, koliko me je to ispunjavalo srećom! Nakon toga sam se hrabro oprostila od svojih dragih i svetih roditelja. Poljubila sam im desnu ruku i zahvalila na brizi koju su mi iskazali. Veliku ljubav i žrtvu su podnijeli posvećujući me Bogu. Moje mirno i hrabro držanje, bez suza, dalo im je hrabrost da se odijele od mene i da me ostave. Božja Volja je mnome vladala i širila svoje kraljevstvo na sva moja djela. O, snago Božje Volje, samo si mi ti dala hrabrost da se odijelim od roditelja koji su me jako voljeli i čija su se srca slamala zbog našeg rastanka.
Slušaj me, Dijete moje! Zatvorila sam se u Hram. Bog je to želio, kako bih svim svojim djelima koja tamo činim, proširila Kraljevstvo Božje Volje. Svim svojim ljudskim djelima u Hramu stvarala sam prostor, koji privlači nebo Božje Volje za sve duše koje su posvećene Bogu. Najrevnije sam vršila svakodnevne dužnosti na tom svetom mjestu. Sa svima sam bila miroljubiva. Nikada nisam nikoga povrijedila ni činila zlo. Preuzela sam na sebe najponiznije zadaće. Ništa mi nije bilo teško, ni mesti, ni prati suđe. Kakva god žrtva bila, za mene je ona predstavljala čast i pobjedu.
Želiš li znati zašto? Nisam gledala sebe! Za mene je sve bila Volja Božja! Zvono koje me je ujutro zvalo, bila je Božja Volja (Fiat)! Čula sam tajanstveni odjek Božje Volje koja me je zvala u zvuku zvona. A moje se srce ushitilo i hitalo tamo kamo me je zvala. Božja Volja meni je bila pravilo života! Svoje sam nadređene vidjela kao izvršitelje svete Volje. Zbog toga su za mene i zvono, i pravila, nadređeni, i ono što sam radila, čak i ono najskromnije, predstavljali radost i svečanost koju mi je priredila Božanska Volja (Božanski Fiat). Božja Volja se širila iz mene i pozivala me da je proširim u Kraljevstvo i po svome najneznatnijem djelu. Bila sam kao more koje skriva što je u njemu, a dopušta da se vidi samo voda. Sve sam sakrila u beskonačno more Božje Volje. Vidjela sam samo to more. Zato su mi sve stvari bile radost i svečanost! O, Dijete moje! Ti i sve duše slijedite moja djela! Bez svoje djece ne činim ništa. Pripremila sam Kraljevstvo Božje Volje samo za svoju djecu.
O, kad bi sve duše u hramu, posvećene Bogu, pustile da se sve njihovo izgubi u Božjoj Volji! Kako bi bile sretne! Te zajednice bi se pretvorile u mnoštvo nebeskih obitelji i nastanile zemlju mnogim svetim dušama! Ali, nažalost, moram reći s majčinskom tugom: koliko gorčine, ometanja i nesloge postoji? Svetost nije služba koju obnašaju. Svetost je ispunjavanje Božje Volje kad se izvršava svaka zadaća koja im je povjerena. Božja Volja je pomiritelj duša, snaga i potpora u najtežim žrtvama.
Duša
Sveta Majko, kako je divan tvoj nauk! Kako divno ispunja moje srce! Molim te, proširi u meni more Božje Volje, da me okruži sa svih strana. Neka tvoje Dijete ništa ne vidi niti zna osim Božje Volje! Dolazim joj, da spoznam Njezine tajne, Njezine radosti i Njezinu sreću.
Cvjetić
Danas, Meni u čast, prinesi mi dvanaest djela ljubavi, u čast dvanaest godina koje sam proživjela u hramu. Molit ćeš za sjedinjenje s mojim djelima.
Usklik
Kraljice Majko, zatvori me u sveti Hram Božje Volje!