Djevica Marija u Kraljevstvu Božje Volje - 9. dan
DEVETI DAN
Bog imenuje Nebesku Kraljicu u Kraljevstvu Božje Volje za nebeskog
Mirotvorca i jamstvo mira između Stvoritelja i stvorenja
Duša nebeskoj Kraljici
Gospo, Vladarice i najdraža Majko!
Osjećam žar ljubavi koji plamti u tvom srcu. Znam da me zoveš da mi ispričaš što si učinila za svoje dijete u Kraljevstvu Božje Volje. Prekrasno je vidjeti Te kako koračaš prema Stvoritelju. Kada Božanske Osobe začuju tvoje korake, uprave pogled prema tebi. Čim te vide, osjećaju da ih ranjava čistoća tvoga pogleda. Čekaju te, da vam se susretnu pogledi, uzvrate osmjesi, i otkrije nova radost. O, sveta Majko, u svojoj radosti, zbog blizine Stvoritelja, nemoj zaboraviti na mene, svoje dijete. Sjeti se da sam u progonstvu zbog svoje volje, koja me želi nadvladati i otrgnuti od Božje Volje, i zato te jako trebam.
Nauk nebeske Kraljice
Ljudska volja uznemirava dušu i ugrožava ono što je najljepše i najsvetije. Sve dovodi u opasnost, čak i svetost i nevinost i samo spasenje duše. Tko živi po ljudskoj volji uvijek je nestalan. Tko će mu vjerovati? Nitko, ni Bog niti čovjek! On je poput trske koja se povija pod svakim naletom vjetra. I zato, najdraže Dijete, ako te zahvati nalet kakvoga vjetra, da te učiniti nestalnom, ti uroni u more Božje Volje. Sakrij se u krilo Majke, da te zaštitim od vjetra ljudske volje, da te prigrlim čvrsto, braneći te na putu u Kraljevstvo Božje.
Dijete moje, pođi sa mnom do vrhovnog Vladara i poslušaj Me! Ja sam leteći, hitro stigla pred Božanske Osobe. Osjetila sam njihovu bezgraničnu Ljubav koja me je plavila poput snažnih valova. Kako je divno kad te Bog ljubi! U toj je ljubavi sreća, svetost i beskrajna radost. Stvorenje se osjeća toliko lijepim, da je i sam Bog ushićen krasotom, kojom je obdario svoje ljubljeno stvorenje.
Željela sam biti poput Osoba Trojstva. I premda sitna, nisam željela zaostati u ljubavi. Tako sam od valova ljubavi koje su prema meni upravljali, stvorila svoje valove ljubavi da zapljusnem svoga Stvoritelja. Čineći to, ja sam se smiješila, jer sam znala da moja ljubav ne može pokriti beskraj njihove Ljubavi. Sve što sam činila bio je odraz moje ljubavi. Na mojim usnama se pojavio nevini smješak. Bog se osmjehnuo mome smiješku, gledajući me tako malenu i milu..
Usred naših najljepših ljubavnih nadmetanja, sjetila sam se nevolja svih zemaljskih bića, i da sam ja jedna od njih. Jako sam tugovala i molila da Vječni Svijet siđe i donese spas. Govorila sam s velikom nježnošću. Moj osmijeh i radost prešli su u jecanje. Moje su suze ganule Boga, tim više što su to bile suze sićušnog bića. Privijajući me na svoje Božanske Grudi, obrisao mi je suze i rekao:
"Kćeri, ne plači, nego budi hrabra! U tvoje ruke smo položili sudbinu ljudi. Ovlastili smo te! Da te još više utješimo, dajemo ti zadaću da nas pomiriš s ljudima. Tebi je dano da nas izmiriš!. Snaga naše Volje koja tobom vlada, tjera nas da damo poljubac Mira jadnom, iscrpljenom i ugroženom ljudskom rodu."
Tko može reći, Dijete moje, što je osjetilo moje srce primajući toliku Božju milost? Moja je ljubav bila tolika da sam osjetila kako u njoj nestajem. I sva uznesena, s čežnjom sam tražila novu Božju ljubav da iznova potakne moju.
A sada, još nešto, Dijete moje! Ako me budeš poslušala, i ostavila svoju ljudsku volju, a prihvatila samo Božju, i tebe će Stvoritelj voljeti jedinstvenom Ljubavlju. Bit ćeš njegov osmijeh! Tebi će se radovati i nebeskim Mirom povezivat će svijet i Boga.
Duša
Prekrasna Majko, pomozi svom djetetu! Položi me u more Božje Volje! Pokrij me valovima Vječne ljubavi da ništa ne vidim, niti čujem, osim Božje Volje i Ljubavi.
Cvjetić
Meni u čast, danas traži sva Moja djela da ih stavim u tvoje srce. Tako ćeš osjetiti snagu Božje Volje koja u Meni obitava.
Zatim, ponudi Svemogućem sva Moja djela skrivena u tvom srcu, kao zahvalu za sve povjerene mi zadaće, potrebne da spasi svoja stvorenja.
Uzvik