Luisa Piccarreta - život u Božjoj volji (HR)

  O Isuse ,  vječni Veliki Svećeniče,  sačuvaj svoje svečenike u  svome Presvetom Srcu,  gdje im nitko ne može nauditi. Očuvaj neokaljanima njihove  posvećene ruke,  koje svakodnevno dodiruju tvoje  Sveto Tijelo. Očuvaj čistima njihove usne,  koje su crvene od tvoje  Predragocjene Krvi. Sačuvaj čisto od svega   zemaljskoga njihovo srce,  zapečaćeno uzvišenim znakom  tvoga slavnoga svećeništva.  Neka rastu u ljubavi i vjernosti  prema tebi i  štiti ih od zaraze ovoga svijeta. Snagom pretvorbe nad kruhom i   vinom,  daj im i snagu pretvorbe nad  srcima.  Blagoslovi njihov rad bogatim  plodovima  i podari im krunu vječnoga života. Amen. ( Sv. Terezija od Djeteta Isusa)

Pj 1,15 Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica. Pj 4,9 Srce si mi ranila , sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. Isus joj govori o ništavosti i o ljubavi koju joj nosi. Isus i dalje dolazi, ali u posve novom izgledu. Činilo se da je iz njegova  blagoslovljenog Srca izlazilo deblo drveta koje je imalo tri različita korijena, a to se deblo pružalo iz njegova Srca u moje. Izlazeći iz moga srca, deblo je stvaralo brojne prekrasne grane, prepune cvijeća, plodova, bisera i dragog kamenja koje je sjajilo poput najsjajnijih zvijezda. Nalazeći se u sjeni toga stabla moj ljubljeni Isus se odmarao i uživao; tim više što su s drveta padali mnogi biseri koji su krasili njegovo Presveto Čovještvo. Dok je bio u tom položaju, rekao mi je: „Premila moja kćeri, tri korijena koja vidiš u ovom drvetu su vjera, nada i  ljubav. A to što vidiš kako deblo izlazi ...

  Ps 84,8 Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu. Kako Isus postupno ostvaruje savršenstvo Jutros sam se nalazila u takvoj potištenosti duha i vidjela samu sebe tako  lošom da sam si sama bila nepodnošljiva. Kad je Isus došao, ispričala sam mu svoje patnje i jadno stanje u kojem sam se nalazila, a On mi je rekao: „Kćeri moja, nemoj klonuti duhom. Moj je običaj ostvarivati savršenstvo korak  po korak, a ne sve odjednom, kako bi duša, vidjevši da joj uvijek nešto  nedostaje, potaknula samu sebe da uloži sve napore kako bi dostigla ono što joj  nedostaje, nastojeći mi više ugoditi i postati svetijom. Tako se ja, privučen tim djelima, osjećam potaknutim da joj udijelim nove milosti i nebeske darove, čime se stvara božanska razmjena između duše i Boga. U protivnom, kad bi duša u sebi posjedovala puninu savršenstva i time sve kreposti, ne bi se više trudila da mi više ugodi te bi tako nestalo iskre kojom bi se zapalila vatra...

Ispovjednik je ostavlja slobodnom. Tako je s ovom blažom poslušnošću moje siromašno srce izgledalo kao  da iz mrtvila počinje pomalo oživljavati, ali unatoč tome nije prestalo biti razdirano na tisuću načina. Jer poslušnost, kada bi vidjela da se srce malo duže zadržava u traženju svoga Stvoritelja, želeći se odmoriti u Njemu zbog iscrpljenosti, obrušila bi se na mene i ranjavala me sa svih strana svojim  pandžama. A zatim, nije li za mene najstrašnije i najokrutnije mučeništvo bilo ponavljati taj isti refren svaki puta kada bi mi se blagoslovljeni Isus ukazao: „Ne  dolazi, ne mogu razgovarati jer poslušnost to ne dopušta?" Tako je moj slatki Isus, našavši me u mom uobičajenom stanju, došao, a ja sam  mu prenijela zapovijed koju sam primila i On je otišao. Samo jednom, dok sam  mu govorila: "Ne dolazi, jer poslušnost ne dopušta", rekao mi je:  „Kćeri moja, uvijek imaj pred očima svjetlo moje Muke, jer promatrajući moje najoštrije muke, t...