Luisa Piccarreta - život u Božjoj volji (HR)

Sjedinjeni s Božjom Voljom, molimo u ime svih duša: Oče , prikazujem Ti ovu Isusovu Krv. O, molim Te! Neka ona prekrije sve umove stvorenja, učini ispraznima sve njihove zle misli, ugasi vatru njihovih strasti i ponovno probudi svete misli. Neka ova Krv prekrije njihove oči i bude zastor njihovu pogledu, kako ne bi podlegli zlim užicima te da se ne bi okaljali blatom ovoga svijeta. Neka ova Isusova Krv prekrije i ispuni njihova usta i nek ne dopusti da s njihovih usana iziđe ijedna psovka, kletva ili zla riječ. Oče , neka ova Isusova Krv prekrije njihove ruke i odvrati ih od svakoga zlog djela. Neka ova Krv struji u Vječnoj Volji da sve prekrije, sve zaštiti i bude obrana svim stvorenjima pred zahtjevima Božanske Pravde. Molitva prilagođena prema 8. svesku (9. veljače 1908.) i 11. svesku (15. lipnja 1916.).

  O predivna Voljo Božja, evo me pred tvojom neizmjernom svjetlošću, da mi tvoja vječna dobrota otvori vrata, pa da u nju uđem i oblikujem svoj život u tebi, Božanska Voljo. Tako, prostrta pred tvojim svjetlom ja, najmanje od svih stvorenja, pristupam, divna Voljo, maloj grupi prve djece tvoga vrhovnoga Fiat – NEKA BUDE. Prostrta u svojoj ništavnosti usrdno molim tvoje beskrajno svjetlo da me ispuni i zasjeni sve što tebi ne pripada, i to na takav način da ne mogu drugo nego gledati, razumijevati i živjeti u tebi. To će biti moj život, središte moga uma, zanos moga srca i cijeloga bića. U ovom srcu ljudska volja više neće obitavati; prognat ću ju zauvijek. Načinit ću novi Raj mira, sreće i ljubavi. S Božjom Voljom uvijek ću bit sretna, imat ću jedinstvenu snagu i svetost koja sve posvećuje i sve donosi Bogu. Prostrta ovdje zazivam upomoć Presveto Trojstvo da me primi u život u klaustru Božje Volje i tako u meni obnovi početni red stvaranja – onakav red kakav je Stvoritelj zamislio ...

  Bože Vječne Ljubavi, blagoslovi sve Mistične Majke i njihov apostolat. Udijeli im veliku ljubav prema Crkvi i prema njezinim izabranim sinovima - svećenicima. Daj da po molitvi i žrtvi velikodušnih duša Crkva procvjeta novim duhovnim zvanjima i vjernim i svetim svećenicima, služiteljima oltara. Nagradi svojim mirom i pomazanjem Duha Svetoga sve koji iznutra tiho i skriveno obnavljaju tvoju mističnu Zaručnicu, Crkvu i spremaju čas njezine najsjajnije obnove u dolasku na svijet Kraljevstva Božje Volje.  Fiat fra Zoran  

  Majko presveta, Kraljice svećeničkog euharistijskog Fiata, i stoga Kraljice svećenika, učini da ovi tvoji sinovi žive autentičnim svećeničkim životom i da ne pomrače riznice božanske milosti položene u njihovoj službi. Želim ih sve okupljene pod tvojim vodstvom, podržane tvojom majčinskom zaštitom, da mogu crpiti od tebe, svećeničke majke, jer si potpuno sjedinjena sa svećenstvom Isusa, pravim svećeničkim duhom.  

  Božja Volja je kraljevski put koji vodi do Svetosti koja se sastoji u sličnosti  sa Stvoriteljem. Luisa nastavlja tamo gdje je Adam stao, stoga ju Bog  postavlja kao glavu svih i nositeljicu blaženstava i dobara koja su bila  namijenjena svima. Dok sam molila, moj slatki Isus je došao i stao pored mene da zajedno molimo.  Njegova inteligencija odražavala se u mojoj, i ja sam molila s Njegovim umom.  Njegov glas odzvanjao je u mojem, i ja sam molila Njegovim riječima. Ali tko može izreći neograničene učinke ove molitve? Zatim mi je moj ljubljeni Isus rekao: 'Kćeri moja, želio sam moliti zajedno s tobom da te ojačam u mojoj Volji, i podarim ti milost da se nađeš pred Vrhovnim Veličanstvom u trenutku stvaranja čovjeka. Budući da smo ga obdarili svim dobrima, i njegova volja bila je naša, a naša njegova, sve je bilo u skladu između njega i Nas, on je od Nas uzimao sve što je želio: svetost, mudrost, moć, blaženstvo itd. Bio je naš 'prototip', naš portr...

  Isus toliko ljubi ove Spise o svojoj Božjoj Volji da ih, ganut, privija na prsa i blagoslivlja. U 19. svesku Dnevnika, pod datumom 29. kolovoza 1926., čitamo kako Isus govori Luisi: „…Sada želim vidjeti što si napisala glede naslova koji treba dati Spisima o mojoj Volji.“ I dok je to govorio, uzeo je ovu knjigu u svoje ruke i činilo se da čita ono što je napisano 27. kolovoza. Dok je čitao, ostao je zamišljen, kao da je uronio u duboku kontemplaciju, tako da mu se nisam usuđivala ništa reći. Samo sam osjećala kako mu Srce snažno, snažno kuca, kao da će prsnuti. Zatim je privinuo knjigu na svoja prsa i rekao: „Blagoslivljam naslov, blagoslivljam ga od srca i blagoslivljam sve riječi koje se odnose na moju Volju!“ I podigavši svoju desnicu, s očaravajućim veličanstvom izgovorio je riječi blagoslova. Učinivši to, nestao je.“ U međuvremenu, sljedećega dana, 30. kolovoza 1926., kanonik Di Francia iz Tranija piše još jedno pismo Službenici Božjoj. Evo dijela teksta: „Predraga ...