Luisa Piccarreta - život u Božjoj volji (HR)

“Strah, pa bio to i sveti strah, uvijek je ljudska krepost; on sputava let ljubavi i navodi dušu da neprestano gleda desno i lijevo, sve dotle da se počne bojati Onoga koji je toliko ljubi.” Predraga braćo i sestre, Fiat! Ove pretposljednje nedjelje liturgijske godine Evanđelje nam donosi prispodobu o talentima (Mt 25,14–30). Prije nego što će poći na put, neki čovjek povjerava svojim slugama talente, koji su u ono vrijeme bili novac velike vrijednosti: jednomu pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan, svakomu prema njegovim sposobnostima. Sluga koji je primio pet talenata poduzetan je i umnaža ih, stekavši još pet. Jednako postupa i sluga koji je primio dva te stječe još dva. No sluga koji je primio jedan iskopa jamu u zemlji i u nju sakrije novac svojega gospodara. Upravo taj sluga, nakon gospodareva povratka, objašnjava razlog svojega postupka govoreći: »   Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih...

  Cijelo Stvorenje nosi pečat Božjeg "ljubim te". Duša koja živi u Božjoj Volji  mora u svemu uzvratiti svojim „ljubim te“. Osjećala sam se vrlo potišteno jer danas moje Sunce, moj Isus, nije zasjao nad mojom siromašnom dušu. O, Bože, koje li muke – provesti dan bez sunca, u  neprestanoj noći! Dok sam osjećala probadajuću bol u duši, imala sam milost promatrati zvjezdano nebo i u sebi sam pomislila: „Kako se moj slatki Isus više ničega ne sjeća? Ne razumijem kako dobrota njegova Srca može podnijeti da sunce njegove ljubazne prisutnosti ne zasja, kad mi je rekao da ne može izdržati a da ne dođe svojoj maloj kćeri, jer maleni ne mogu dugo  biti bez svoga oca. Njihove su potrebe toliko velike da je otac prisiljen biti s njima, nadgledati ih, čuvati i hraniti. Ah! Zar se ne sjeća kako me prenio izvan mene same i doveo me sve do nebeskog svoda, među nebeske zvijezde, i dok smo zajedno šetali, u  svaku zvijezdu i u svako nebesko tijelo utiskiva...

  Duša koja ulazi u Božju Volju je nebeski cvijet. Stapala sam se sa Svetom Božjom Voljom, a moj slatki Isus mi je pri dolasku  rekao:  "Kćeri moja, svaki put kad duša uđe u moju Volju da bi molila, djelovala ili činila što drugo, prima toliko različitih božanskih nijansi, jednu ljepšu od druge. Zar ne vidiš koliko različitih boja i ljepote sadrži čitava priroda? To su odrazi raznolikosti boja i ljepote koju posjeduje moje Božanstvo. A otkuda biljkama i cvijeću dolazi ta raznolikost boja? Kome sam povjerio zadaću da oboji toliku raznolikost biljaka s toliko različitih nijansi? Suncu. Njegova svjetlost i toplina sadrže plodnost i raznolikost boja  koje uljepšavaju cijelu zemlju. Biljka se samo treba izložiti poljupcima njegove svjetlosti, zagrljajima njegove topline i cvijet se otvara, kao da mu uzvraća poljubac i zagrljaj, prima nijanse boja i oblikuje svoj lijepi kolorit.  Duša koja ulazi u moju Volju nalikuje cvijetu koji se izlaže...

  Isus polaže blago dobara, učinaka, čudesa i spoznaja koje sadrži njegova  Volja u jedno stvorenje kako bi ih potom dao drugima. Jutros mi se moj slatki Isus ukazao na čudesan način. Stajao je na mom srcu, iznad kojega je postavio dva stupa i nad njima oblikovao luk. U sredini je učvrstio  kotačić s užetom, jedan je kraj visio s desne, drugi s lijeve strane kotačića, a s njih je visjela kantica. Isus je žurno spuštao tu kanticu u moje srce, izvlačio je punu vode i izlijevao je na svijet. Neprestano je crpio i izlijevao vodu tako da je gotovo poplavio zemlju. Bilo je dirljivo gledati Isusa kako se trudi, kako mu znoj kaplje od napora dok je izvlačio toliku vodu. Pomislila sam u sebi: 'Kako je moguće da toliko vode izlazi iz moga srca kad je ono tako malo? I kada ju je uopće stavio u mene?' Tada mi je blaženi Isus dao razumjeti da ta naprava nije ništa drugo doli njegova Volja koja je s tolikom dobrotom djelovala u meni. Voda koju je c...

  KRUNICA MISTIČNIH MAJKI SVEĆENIKA U BOŽJOJ VOLJI    Ispod svakog otajstva  moli se:   1 Oče naš   10 Zdravo Marijo   1 Slava Ocu Prvo otajstvo: Ustanovljenje Euharistije Iz Evanđelja po Marku 14,22: “ I dok su blagovali , On uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite  i jedite , ovo je tijelo moje.” Vidim te, Isuse, kako poprimaš posve novi izgled. Tvoje oči blistaju svjetlom, tvoje usne se smiješe i gore ljubavlju.  Slatka Majka u duhu trči k podnožju oltara , anđeli se pitaju međusobom: Što je ? Što je ovo? Bog koji više ne stvara nebo i zemlju, nego samoga sebe i to gdje ? U propadljivoj materiji , od malo kruha i malo vina. Drugo otajstvo : Sakrament pomirenja Iz evanđelja po Ivanu 20, 21-22:  “Uvečer nakon subote , dođe Isus i reče im: Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani s...