KNJIGA NEBA- 15. svezak; 22. veljače 1923.
Luisina neopisiva tjeskoba. Duša koja se želi uspeti najviše, mora se spustiti najniže. Bila sam jako tjeskobna zbog misli da bi moje stanje moglo biti jedna velika i trajna obmana. Kakav neočekivani udarac za mene! Ta me misao duboko pogodila, kao da su se sve oluje oborile na mene, činilo mi se da sam gora od najpokvarenijih zlikovaca, pa čak i od osuđenih duša. Duša pokvarenija od moje nikada nije postojala na zemlji. Ali ono što me najviše boli je što ne mogu izaći iz ovog stanja obmane. Htjela bih ispovjediti svoj grijeh i po cijenu života ne bih ga više učinila. Tada bi Isus, koji je tako dobar, u svome beskrajnom milosrđu oprostio ovoj duši, koja je najgora od svih. Nakon što sam prošla jednu od tih oluja, moj uvijek ljubljeni Isus pokazao mi se, pa sam mu rekla: "Moj ljubljeni Isuse, kako je ova misao strašna! Molim te, ne dopusti da postoji obmana u meni. Radije me pusti da umrem nego da te uvrijedim najgorim grijehom...