KNJIGA NEBA, 2. svezak, 25. listopada 1899.
Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem ( i nitko se iz moje ruke ne izbavlja). Pnz 32, 39 Isus govori o svojoj velikoj ljubavi prema stvorenjima. Moj preslatki Isus nastavlja se gotovo uvijek očitovati na isti način. Ovoga jutra je dodao: „Kćeri moja, moja ljubav prema stvorenjima toliko je velika da odjekuje poput jeke u nebeskim predjelima, ispunjava atmosferu i širi se po cijeloj zemlji. Ali kakav odgovor stvorenja daju tom odjeku ljubavi? Ah! Uzvraćaju mi jekom nezahvalnosti, otrovnom, ispunjenom svakovrsnim gorčinama i grijesima; jekom gotovo smrtonosnom, prikladnom samo da me rani. Ali ja ću opustošiti lice zemlje kako ta jeka puna otrova više ne bi zaglušivala moje uši.” A ja ću na to: „Ah, Gospodine, što to govoriš?” A Isus: „Ja postupam poput milosrdnog liječnika, koji koristi krajnja sredstva prema svojoj djeci koja su puna rana. Što čini taj otac i liječnik, koji voli svoju djecu više nego vlastiti život?...