Luisa Piccarreta - život u Božjoj volji (HR)

  O predivna Voljo Božja, evo me pred tvojom neizmjernom svjetlošću, da mi tvoja vječna dobrota otvori vrata, pa da u nju uđem i oblikujem svoj život u tebi, Božanska Voljo. Tako, prostrta pred tvojim svjetlom ja, najmanje od svih stvorenja, pristupam, divna Voljo, maloj grupi prve djece tvoga vrhovnoga Fiat – NEKA BUDE. Prostrta u svojoj ništavnosti usrdno molim tvoje beskrajno svjetlo da me ispuni i zasjeni sve što tebi ne pripada, i to na takav način da ne mogu drugo nego gledati, razumijevati i živjeti u tebi. To će biti moj život, središte moga uma, zanos moga srca i cijeloga bića. U ovom srcu ljudska volja više neće obitavati; prognat ću ju zauvijek. Načinit ću novi Raj mira, sreće i ljubavi. S Božjom Voljom uvijek ću bit sretna, imat ću jedinstvenu snagu i svetost koja sve posvećuje i sve donosi Bogu. Prostrta ovdje zazivam upomoć Presveto Trojstvo da me primi u život u klaustru Božje Volje i tako u meni obnovi početni red stvaranja – onakav red kakav je Stvoritelj zamislio ...

Draga braćo i sestre, Fiat! U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 20,1–16) nalazimo prispodobu o radnicima unajmljenima za rad u vinogradu. Isus njome otkriva dvije istine o Božjem kraljevstvu: Bog želi sve pozvati da rade za njegovo kraljevstvo, a na kraju svima želi dati istu nagradu — spasenje, život vječni. Gospodar vinograda, koji predstavlja Boga, izlazi u zoru i unajmljuje skupinu radnika. S njima ugovara dnevnicu od jednog denara, što je bila pravedna plaća. Zatim izlazi i u druge sate — toga dana izlazi čak pet puta — te sve do kasnog poslijepodneva poziva radnike koje zatiče bez posla. Na kraju dana zapovijeda da se svima isplati po jedan denar, pa i onima koji su radili samo nekoliko sati. Radnici koje je prve unajmio, razumljivo, negoduju jer su plaćeni jednako kao oni koji su radili manje. No gospodar ih podsjeća da su primili ono što je s njima dogovorio. Ako on želi biti velikodušan prema drugima, oni im ne trebaju zavidjeti. Ta gospodarova prividna „nepravda” potiče sl...

Iz Ukrajine, zemlje ranjene ratom, stiglo je oko 60 hodočasnika. Sa sobom su donijeli najjednostavniju i najveću želju: mir. Ne samo mir za svoju domovinu nego i za svoje obitelji, djecu i drage ljude koji su ostali u zemlji u kojoj rat i danas donosi bol, strah i rastanke. Tako je Corato, Luisin grad, za njih postao mjesto nade. Pred kućom i na mjestima koja čuvaju uspomenu na službenicu Božju Luisu Piccarretu hodočasnici su iznijeli svoje nakane, suze i iščekivanja. Zamolili su Luisu da prati njihove molitve i zagovara ih kako bi se dar mira vratio u njihovu zemlju. Posebno je znakovito što mir zauzima tako duboko mjesto upravo u Luisinim spisima. Mir nije samo odsutnost rata. On je plod života predanoga Bogu, plod Božje Volje koja ulazi u čovjekovo srce i preobražava ga. U zapisu iz 12. sveska, od 24. travnja 1921., Isus govori Luisi o osobitom „ratu”. Kaže: „Moj će rat biti rat ljubavi.” Objašnjava da se čini izvršeni u Božjoj Volji neće boriti oružjem koje prolijeva krv, nego ...

Očekivanje jedne nove ere. Najsigurniji znak da je blizu. Nalazeći se u svom uobičajenom stanju, došao je moj dobri Isus ali sav  žalostan. Činilo se kao da se ne može odvojiti od mene, i s glasom punim dobrote rekao mi: "Kćeri moja, došao sam tražiti od tebe patnju. Sjećaš li se kad sam htio kazniti čovječanstvo, a ti nisi željela da to učinim? Željela si patiti umjesto njih pa sam, da te zadovoljim, rekao da ću umjesto deset, zbog tvoje ljubavi, učiniti samo pet? Sada se narodi žele sukobiti, a oni koji se smatraju najmoćnijima naoružavaju se do zuba kako bi uništili slabije narode. Radi se o potpunom uništenju, kćeri moja. Zato sam došao tražiti patnju, kako bih ti dao onih 'pet obećanih'. Vatri i vodi, moja pravda će dati moć da obavljaju svoju službu - uništiti narode i cijele gradove. I zato mi je potrebno malo tvoje patnje – da  smanjim kazne na pola."  Dok je to govorio, pomaknuo se u mojoj nutrini, kao da drži mnoge a...

  O predivna Voljo Božja, evo me pred tvojom neizmjernom svjetlošću, da mi tvoja vječna dobrota otvori vrata, pa da u nju uđem i oblikujem svoj život u tebi, Božanska Voljo. Tako, prostrta pred tvojim svjetlom ja, najmanje od svih stvorenja, pristupam, divna Voljo, maloj grupi prve djece tvoga vrhovnoga Fiat – NEKA BUDE. Prostrta u svojoj ništavnosti usrdno molim tvoje beskrajno svjetlo da me ispuni i zasjeni sve što tebi ne pripada, i to na takav način da ne mogu drugo nego gledati, razumijevati i živjeti u tebi. To će biti moj život, središte moga uma, zanos moga srca i cijeloga bića. U ovom srcu ljudska volja više neće obitavati; prognat ću ju zauvijek. Načinit ću novi Raj mira, sreće i ljubavi. S Božjom Voljom uvijek ću bit sretna, imat ću jedinstvenu snagu i svetost koja sve posvećuje i sve donosi Bogu. Prostrta ovdje zazivam upomoć Presveto Trojstvo da me primi u život u klaustru Božje Volje i tako u meni obnovi početni red stvaranja – onakav red kakav je Stvoritelj zamislio ...

Što je veće djelo koje Bog želi učiniti, to je potrebnije da stvorenje koje On  izabere bude jedinstveno i posebno. Božja Očinska Dobrota želi otvoriti  novu eru milosti. Molila sam se i posve predala u ruke svog predragog Isusa, no jedna misao u  mom umu mi je govorila: 'Samo ja moram podnositi ovu muku zbog koje  opterećujem tvoje svećenike, jer ne mogu ništa učiniti a da ih ne uključim u  moje poslove i u ono što se događa između mene i Isusa. Drugi su, naprotiv,  slobodni, ulaze u stanje patnje i oslobađaju se iz njega sami. Pa ipak, koliko sam  često molila da me oslobodi, ali uzalud.'  Dok sam razmišljala o ovome i drugim stvarima, blagoslovljeni Isus, sav  dobrota i ljubav, došao je pokraj mene i rekao mi:  "Kćeri moja, što je veće djelo koje želim učiniti, to je nužnije da osoba koju  izabirem bude jedinstvena i posebna. Djelo Otkupljenja bilo je najveće, i za to  sam izabrao jedno jedino stvorenje i obdario ga svim d...