Djevica Marija u Kraljevstvu Božje Volje - 21. dan

 

DVADESET PRVI DAN

Nebeska Kraljica u Kraljevstvu Božje Volje.

Sunce izlazi! Podne je!

Vječni Svijet je među nama.

Duša svojoj kraljici Majci

Najslađa Majko! Moje jadno srce osjeća duboku potrebu da dođe u tvoje majčinsko krilo, da ti svoje male tajne povjeri, i preda ih tvom majčinskom srcu. Čuj me, Majčice moja! Kad gledam veliko Čudo koje je Božja Volja stvorila u Tebi, osjećam da mi nije dano da te nasljedujem. Ja sam mala, slaba i očajno se borim za život, a on me uništava, te nemam nimalo snage. Moja mila Majko, kako samo želim izliti svoje srce u tvoje! Želim da Ti osjetiš boli koje mi zagorčavaju život i strahove koji me muče. Strah me je da neću moći ispuniti Božju Volju. Smiluj mi se, nebeska Majko, smiluj mi se! Kada se sakrijem u tvoje srce, zaboravljam na svoje zlo i samo želim živjeti po Božjoj Volji.

Nauk nebeske Kraljice, Majke Isusove

Najdraže Dijete, ne boj se! Vjeruj svojoj Majci! Neka se sve što trpiš slije u moje srce. Ja ću o svemu voditi računa. Za sve ću se pobrinuti kao prava majka. Tvoje boli ću promijeniti u svjetlo i upotrijebiti ih da u tvojoj duši proširim Kraljevstvo Božje Volje.

Ne obaziri se ni na što i slušaj me! Želim ti ispričati što je mali Kralj Isus radio u mojoj utrobi i kako nisam propustila čuti nijedan Njegov uzdah.

Dijete moje! Mala Isusova ljudskost rasla je sjedinjena s Božanstvom. Moja majčinska utroba bila je vrlo tijesna i tamna. Ni tračka svjetla u njoj nije bilo. Vidjela sam kako Isus nepomično leži u njoj, pokriven dubokom noći. Znaš li tko je malom Isusu stvorio tu duboku tamu? Ljudska volja u koju se čovjek svojevoljno zatvorio, tako da ga ona priječi činiti dobro. Da bi rastjerao tamu te duboke noći, u kojoj je čovjek zatvorenik vlastite volje i nemoći da čini dobro, dragi Isus je odabrao slatku tamnicu utrobe svoje Majke, u kojoj je svojevoljno bio nepokretan devet mjeseci.

Da samo znaš, Dijete moje, u kakvim je mukama bilo moje srce kad sam vidjela malog, nepokretnog Isusa kako plače i uzdiše u mojoj utrobi! Njegovo je srce snažno udaralo, zato što je bio kao izvan sebe od ljubavi prema stvorenjima. Otkucaji njegova srca, koji su tražili milost za sve, čuli su se u svim srcima. On je, ljubeći stvorenja, dragovoljno odabrao tamu umjesto svjetla, da bi svatko mogao dosegnuti svjetlo i skloniti se u nj.

Najdraže Dijete! Tko ti može reći što je Isusa mučilo dok je bio u mojoj utrobi? Bile su to neviđene i neopisive patnje! Bio je nadaren puninom razuma! On je bio Bog i čovjek! Toliko je ljubio da se odvojio od beskrajne radosti, sreće i svjetlosti, i uronio u svoju malu ljudskost, u more tame, gorčine, nesreće i jada, kojeg su mu ljudska stvorenja priredila. Mali Isus je taj teret uprtio na svoja ramena, kao da je njegov. Dijete moje, prava ljubav nikada ne kaže dosta i ne obazire se na boli. Kroz patnju, ljubav traži onoga koga ljubi, i voljna je odreći se života, da bi ga darovala ljubljenom.

Dijete moje, slušaj svoju Majku! Vidiš li kakvo je zlo slijediti svoju volju? Ne samo da pripremaš noć za Isusa i sebe, nego stvaraš more gorčine, nesreće i jada koji te tako prekriva da ne umiješ više izići. Budi pažljiva. Razveseli me i reci mi: "Uvijek želim činiti po Božjoj Volji!"

Poslušaj me, Dijete! Mali Isus, mučen ljubavlju, krenuo je na svjetlo dana. Njegova muka, čežnja i želja da zagrli stvorenja, da im se pokaže, nisu mu dale mira. Kao što je jednom stao na vrata Raja da bi sišao i ušao u moju utrobu, tako je i sada stajao poput stražara na vratima moje utrobe, koja mu je značila više od Neba. Sunce Vječnoga Svijeta izišlo je na svijet i označilo vrhunac njegova Dana. Za jadna storenja, od sada, neće više postojati samo noć, sumrak, zora, nego uvijek novo Sunce, svjetlije od onoga u podne.

Osjetila sam da ga ne mogu više zadržati u utrobi. Preplavilo me je ponovo more svjetlosti i ljubavi. Kao što sam ga začela u moru svjetlosti, tako je u moru svjetlosti i izišao iz moje utrobe. Drago dijete, onaj tko živi po Božjoj Ljubavi, sav je svjetlost i sve pretvara u svjetlost.

U toj sam svjetlosti, ushićena, čekala da zagrlim malog Isusa. Izašao je i začula sam Njegov prvi, slatki plač. Anđeo Gospodnji položio ga je u moje ruke. Čvrsto sam ga privinula na grudi, i dala mu prvi poljubac. Mali Isus mi je uzvratio. 

Za sada je dosta. Sutra ću te opet čekati i još ti pričati o Isusovu rođenju.

Duša

Sveta Majko, kako si sretna! Ti si doista blagoslovljena među ženama! Ah, molim te, daj mi radost koju si osjetila kada si privinula Isusa na grudi i kada si ga prvi puta poljubila. Položi me u ruke malog Isusa. Želim ga razveseliti zavjetujući se na vječnu ljubav, i odbacujući sve osim Božje Volje.

Cvjetić

Časteći me, danas dođi i poljubi stopala malog Isusa. U njegove ćeš ručice položiti svoju volju, da se igra i smije.

Usklik

Majko, stavi u moje srce maloga Isusa, da me potpuno preobrazi u Volju Božju!