Luisa Piccarreta - život u Božjoj volji (HR)

  Krunica poslušnosti i služenja Božjoj Volji • Vjerovanje • Oče naš x 3 Na početku krunice: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38) Prije svake desetice 1x: „Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla“ (Iv 6, 38-39) Na svakom zrnu desetice 10x: „Oče! Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22, 42) Na kraju svake desetice 1x: „Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12, 50) Završna molitva na kraju krunice: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.“ (Iv 4, 34) „Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.“ (Iv 14, 31) Amen. FIAT

  O predivna Voljo Božja, evo me pred tvojom neizmjernom svjetlošću, da mi tvoja vječna dobrota otvori vrata, pa da u nju uđem i oblikujem svoj život u tebi, Božanska Voljo. Tako, prostrta pred tvojim svjetlom ja, najmanje od svih stvorenja, pristupam, divna Voljo, maloj grupi prve djece tvoga vrhovnoga Fiat – NEKA BUDE. Prostrta u svojoj ništavnosti usrdno molim tvoje beskrajno svjetlo da me ispuni i zasjeni sve što tebi ne pripada, i to na takav način da ne mogu drugo nego gledati, razumijevati i živjeti u tebi. To će biti moj život, središte moga uma, zanos moga srca i cijeloga bića. U ovom srcu ljudska volja više neće obitavati; prognat ću ju zauvijek. Načinit ću novi Raj mira, sreće i ljubavi. S Božjom Voljom uvijek ću bit sretna, imat ću jedinstvenu snagu i svetost koja sve posvećuje i sve donosi Bogu. Prostrta ovdje zazivam upomoć Presveto Trojstvo da me primi u život u klaustru Božje Volje i tako u meni obnovi početni red stvaranja – onakav red kakav je Stvoritelj zamislio ...

Majko presveta, Kraljice svećeničkog euharistijskog Fiata, i stoga Kraljice svećenika, učini da ovi tvoji sinovi žive autentičnim svećeničkim životom i da ne pomrače riznice božanske milosti položene u njihovoj službi. Želim ih sve okupljene pod tvojim vodstvom, podržane tvojom majčinskom zaštitom, da mogu crpiti od tebe, svećeničke majke, jer si potpuno sjedinjena sa svećenstvom Isusa, pravim svećeničkim duhom.  

  28. rujna 1926.: „Molite da nas Gospodin nadahne kako objaviti ove Spise te da se sve učini u skladu s Njegovom Božanskom Voljom. Amen. Moja je zamisao da se prvo izdanje tiska u Oriji, a zatim da se cjelokupno tiskanje prenese u Messinu, gdje boravim, pod mojim nadzorom.” Listajući Dnevnik Službenice Božje , pod nadnevkom 18. kolovoza 1926. (19. svezak), čitamo kako Isus ohrabruje onoga kojemu je povjerena briga oko tiskanja Spisa o Presvetoj Božanskoj Volji . Zatim objašnjava koliku veliku moć imaju djela učinjena u Božanskoj Volji. Luisa piše: „Dok sam molila, našla sam se izvan same sebe, a u isto vrijeme vidjela sam časnoga oca¹ kojemu je povjerena briga oko tiskanja Spisa o Presvetoj Božjoj Volji. Pokraj njega bio je naš Gospodin, koji je uzimao sve spoznaje, učinke i vrijednosti koje je objavio o svojoj Presvetoj Volji te ih, pretvorene u niti svjetlosti, utiskivao u njegov razum, tako da su se oko njegove glave oblikovale u krunu od svjetlosti. Dok je to činio, rekao...

Isus u Luisinoj duši postavlja tri stupa na koja se može osloniti. Bila sam duboko potištena zbog odsutnosti mog dragog Isusa - a kada se  ponekad i pojavi, potpuno je šutljiv. Ovog jutra, pokazao se u mojoj nutrini,  između dva stupa. Između njih je podizao treći stup i oslanjao se ponekad na  jedan, ponekad na drugi, a ponekad i na središnji stup koji je podizao.  Iznenađena, upitala sam ga: "Ljubavi moja, živote moj, kada si postavio ove  stupove u meni? Sada ti je sigurno udobnije, ako si umoran, možeš se nasloniti  na njih." A On, ne obraćajući pažnju na mene, nastavio je podizati stup šuteći. Upitala sam: "Ali, zašto mi ne govoriš? Što nije u redu, u čemu sam te  uvrijedila? Možda je moje oklijevanje da objavim istine koje mi govoriš razlog  tvoje šutnje, kao kazna? Ali obećala sam ti da to više neću činiti i, sjeti se,  posljednji put smo se pomirili." A Isus, gledajući me, duboko uzdahne i reče: "Kćeri moja, radim, proširujem,...

O predivna Voljo Božja, evo me pred tvojom neizmjernom svjetlošću, da mi tvoja vječna dobrota otvori vrata, pa da u nju uđem i oblikujem svoj život u tebi, Božanska Voljo. Tako, prostrta pred tvojim svjetlom ja, najmanje od svih stvorenja, pristupam, divna Voljo, maloj grupi prve djece tvoga vrhovnoga Fiat – NEKA BUDE. Prostrta u svojoj ništavnosti usrdno molim tvoje beskrajno svjetlo da me ispuni i zasjeni sve što tebi ne pripada, i to na takav način da ne mogu drugo nego gledati, razumijevati i živjeti u tebi. To će biti moj život, središte moga uma, zanos moga srca i cijeloga bića. U ovom srcu ljudska volja više neće obitavati; prognat ću ju zauvijek. Načinit ću novi Raj mira, sreće i ljubavi. S Božjom Voljom uvijek ću bit sretna, imat ću jedinstvenu snagu i svetost koja sve posvećuje i sve donosi Bogu. Prostrta ovdje zazivam upomoć Presveto Trojstvo da me primi u život u klaustru Božje Volje i tako u meni obnovi početni red stvaranja – onakav red kakav je Stvoritelj zamislio stvara...

  Isus je sve radio i trpio u svojoj Volji. Razmišljala sam o Muci moga slatkog Isusa i toliko sam osjećala te boli da mi  se činilo kao da ih upravo sada trpi. Gledajući me, rekao je: "Kćeri moja, sve svoje boli trpio sam u svojoj Volji i dok sam ih trpio, otvarali su se mnogi putevi u mojoj Volji kako bi moje boli došle do svakog stvorenja. Da ih nisam proživio u svojoj Volji, koja sve obuhvaća, moje boli ne bi došle do tebe niti do bilo koga drugog, ostale bi unutar mog Čovještva. Štoviše, trpeći ih u svojoj Volji, ne samo da su otvarali putevi do duša, već i mnogi putevi da duše dođu k Meni, da se sjedine s mojim bolima, kako bi Mi svaka duša svojim  grijesima dala boli koje su mi imale dati tijekom svih stoljeća. I dok sam bio pod olujom udaraca, moja Volja je dovela svaku dušu da me udari. Tako nisu samo vojnici bili ti koji su me bičevali, već su i duše svih vremena sudjelovale u mom brutalnom bičevanju svojim grijesima....

Luisa Piccarreta; KNJIGA NEBA - 15. svezak I.M.I. Fiat!!! Božanska Volja je početak, sredstvo i svrha svake kreposti, i mora biti kruna svega i  ispunjenje Božje slave od strane stvorenja. Dok sam se molila, potpuno se stapajući s Presvetom Voljom Božjom, u mislima  su mi se javljale neke sumnje o onome što mi moj slatki Isus govori o ovoj Presvetoj  Volji; a On, privinuvši me k Sebi, i obasjavši mi um jednom svjetlošću, rekao mi je: “Kćeri moja, moja Volja je početak, sredstvo i svrha svake kreposti; bez sjemena  moje Volje ne može se nazvati istinskom krepošću, Ona je poput sjemena biljke, koje  nakon što pusti svoje korijenje u zemlju, što dublje ide, tim više izraste stablo koje je  to sjeme nosilo u sebi. Dakle, najprije postoji sjeme, ono pušta korijenje;  korijenje  ima  snagu iznjedriti biljku iznad zemlje, i kako se korijenje sve dublje širi, tako se formiraju  grane koje rastu tako visoko da tvore prekrasnu krošnju. A ta kr...

XIII. nedjelja kroz godinu Križ Isusa Krista sve čini novim. Draga braćo i sestre, Fiat! Evanđelje ove nedjelje želi ocrtati profil Gospodinova učenika kroz nekoliko izjava koje tvore svojevrsni vrhunac: tko stavlja obitelj ispred Gospodina, ne može biti njegov učenik; tko ne uzima svoj križ, nije njegov učenik. Netko bi, slušajući ove riječi, mogao zaključiti da nije zainteresiran postati učenikom takvoga Učitelja i na tome se zaustavlja.  No, sljedeća izjava ponovno otvara to pitanje: tko izgubi svoj život, pronaći će ga. Pronaći vlastiti život ono je što je svakome od nas najvažnije. Tu želju da pronađemo svoj život izražavamo svaki put kada tražimo ljubav koja mu daje toplinu, svaki put kada nastojimo ukloniti patnju koja nas ugrožava, svaki put kada tragamo za lijepim iskustvima, nadahnjujućim mislima i prilikama koje nam donose radost. Naš je život stvoren da bude ispunjen. Već nam i to govori da je njegov izvor u Bogu i da je njegov cilj Bog, jer u nama, u samoj dubini naše...

Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: " O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!   Lk 19, 41-42 Prijetnje kaznama. Ne suobličuje se Pravdi. Jutros je moj dobrostivi Isus došao sav žalostan, a prve riječi koje mi je  rekao bile su: „Siromašni Rime, kako ćeš biti uništen! Gledajući te, plačem nad tobom!” I govorio je to s takvom nježnošću da je izazivalo sažaljenje. No, nisam mogla  shvatiti odnosi li se to samo na ljude ili i na zgrade. Budući da sam imala  poslušnost da se ne suobličujem Pravdi, nego da molim, rekla sam mu: „Moj  ljubljeni Isuse, kada je riječ o kaznama, tada ne treba više raspravljati, nego  samo moliti.” I tako sam počela moliti, ljubiti njegove rane i činiti djela zadovoljštine.  Dok sam to činila, s vremena na vrijeme On bi mi rekao:  „Kćeri moja, nemoj mi činiti nasilje; čineći tako, ti me silom želiš  prisiliti, zato budi mirna.” A ja: „Gospodine, poslušnost to želi, nisam ja ...