Kao što u tjelesnom razvoju moramo proći različite boli, bolesti, padanja i ustajanja, tako moramo i u duhovnom. To je put sazrijevanja duše kroz sve okolnosti života. Na tom putu jako je važno kako postupamo sa svojim bolima. Pri povredi, malo dijete će uvijek poći majci ili ocu i primiti poljubac, utjehu i skrb oko rane. I mi trebamo tako postupati. U svemu tome razvija se naš odnos s Bogom, povećava ljubav, jača naš duh i duša se sve više prožima Bogom. Isus je rekao Luisi da je patnja najdragocjeniji dar koji Bog može dati. (Knjiga Neba, 16.3.1904.) Objasnio joj je da je svaka patnja ponuđena Bogu zlatni novčić koji možemo ponijeti sa sobom u Nebo, za razliku od zemaljskog novca. (Knjiga Neba, 9.5.1907.) Poučena tom spoznajom, Luisa je prinosila Isusu svoje patnje. Isus je ojačao tu plemenitu poslušnost riječima: " Svojom patnjom, ti si sudjelovala u mom djelu Otkupljenja. Sada primi naknadu! Svim dušama su korisne tvoje patnje, jer su sjedinjene s mojim...