Djevica Marija u Kraljevstvu Božje Volje - 19. dan

 

DEVETNAESTI DAN

Kraljica Neba u Kraljevstvu Božje Volje.

Vrata Neba su se otvorila.

Sunce Vječne Riječi šalje svoga Anđela navijestiti Djevici da je Čas Gospodnji stigao.

Duša svojoj nebeskoj Majci

Sveta Majko, ponovno sam u tvom krilu! Dijete sam koje se želi nahraniti tvojim slatkim riječima. One će izliječiti rane moje bijedne ljudske volje. Govori mi, Majko! Neka Tvoje riječi siđu u moje srce! Neka tu stvore mjesto za sjeme Božje Volje!

Nauk uzvišene Kraljice

Najdraže Dijete! Želim da upoznaš nebeske tajne Božje Volje, da vidiš čuda koja Ona čini tamo gdje vlada i da pojmiš veliko zlo u kojem se nađe tko dopušta da njime upravlja ljudska volja. Sve to činim da žarko uzljubiš Božju Volju i da u tebi bude njezino prijestolje. Isto tako, želim da zamrziš ljudsku volju, da je položiš pod noge, i da je potpuno žrtvuješ Božjoj Volji.

Slušaj me, Dijete moje! Nastavila sam živjeti u Nazaretu. Božje Kraljevstvo je sve više raslo u meni. Ono je bilo u svemu što sam činila, u onomu najobičnijem:u pospremanju male kuće, paljenju vatre, metenju, obiteljskim dužnostima. Kraljevstvo je bilo tu, da bih mogla osjetiti pulsiranje njegova života u vatri, vodi, hrani, zraku kojeg udišem, u svemu! Od mojih neznatnih djela, Bog je učinilo more svjetlosti, milosti i svetosti. Tamo gdje vlada Božja Volja, Bog, od neznatnih stvari, čini nova nebesa koja zanose ljepotom. Božja Volja je beskrajna, i zato ona ne umije činiti male stvari. Svojom snagom, ona preobražava sitnice, i od njih čini nešto veličanstveno, nešto što zapanjuje Nebo i zemlju. Čovjeku koji živi po Božjoj Volji, sve je sveto, sve je posvećeno!

Dijete mojega srca, pažljivo me slušaj! Nekoliko dana prije silaska Riječi na zemlju, ugledala sam otvorena Nebesa. Sunce Vječne Riječi stajalo je na vratima. Gledalo je kome će poletjeti, u koje će stvorenje, On, Nebesnik, ući. Bilo ga je divno vidjeti na vratima Neba! Činilo se kao da stražari i prati sretno stvorenje koje će udomiti svojeg Stvoritelja! Osobe Svetog Trojstva gledale su zemlju, s ljubavlju, kao da im više nije strana, jer tamo je bila mala Marija! Ona je nosila u sebi Božju Volju! U svom srcu je stvorila Kraljevstvo Božje, gdje je Riječ mogla sići, kao u svoje prebivalište. Vječno Sunce je tu našlo svoje Nebo i mnoštvo malih sunca. Njih je stvorila Božja Volja od mojih malih djela.

Preplavljen ljubavlju, Bog je odložio plašt pravde koji je dugo držao nad svijetom, i pokrilo ga plaštem beskrajne milosti. Tako se obznanio silazak Riječi! Odjeknuo je Čas ispunjenja! Zanijemila su Nebesa! Zemlja je osluškivala, čekajući neizmjernu Ljubav i neviđeno Čudo. Osjetila sam u sebi plamen ljubavi! Moj život je bio odraz ljubavi Stvoriteljeve! Htjela sam stvoriti u sebi more ljubavi u koje bi se Riječ mogla spustiti, prilikom svog dolaska na zemlju. Molila sam neprestano! Dok sam molila, u moju je sobicu ušao Anđeo, poslan s Neba, kao Kraljev glasnik. Stao je pored mene, naklonio se, i pozdravio me riječima: "Zdravo Marijo, Kraljice naša! Božja Volja Te ispuni milošću! On želi sići! On je spreman! On dolazi iza mene! Želi Tvoj pristanak spojiti sa Svojim!"

Kad sam čula riječi veličanstvenog navještenja, koje sam jako željela, iako nisam znala da sam odabranica, jedan sam čas zapanjeno oklijevala. Anđeo je nastavio: "Ne boj se, Kraljice naša! Dobila si milost! Pridobila si našeg Stvoritelja! I zato, daj svoj pristanak, da Pobjeda bude potpuna!"

Rekla sam: "Neka bude! (Fiat!)" I zbilo se čudo! Kakvo čudo!? Moj i njegov "Neka bude (Fiat!)" spojili su se u jedno. Božja Riječ je sišla u mene. Moj pristanak, ojačan Božjim pristankom, stvorio je od mojega ljudskoga sjemena, malo sitno tijelo koje je obuhvatilo Riječ. Tako se zbilo veliko čudo Utjelovljenja!

Snago uzvišene Volje! Uzdigla si me visoko i dala si mi moć da u sebi stvorim tijelo koje će primiti Vječnu Riječ, tako beskrajnu da je ne mogu obuhvatiti ni Nebo ni zemlja! Potresla su se nebesa i sve stvorenje se radovalo. Njihova radost je odjekivala oko kućice u Nazaretu. Klanjali su se i odavali počast Stvoritelju koji je postao čovjekom. Bezglasnim su jezikom govorili: "Čudo nad čudima, koje samo Bog može učiniti! Beskrajno je postalo malo! Snaga je postala slabost! Nedodirljivi se ponizio i sišao u ponor Djevičine utrobe! Istovremeno je mali i beskonačan, silan i bespomoćan, jak i slab!"

Dijete, ti ne možeš razumjeti što sam osjetila u trenutku Utjelovljenja Riječi. Sve je na mene čekalo, na moj "Neka bude (Fiat!)", koji je postao svemoćan.

Slušaj me najdraža Kćeri! Uzmi k srcu da radiš i živiš po Božjoj Volji! Božja moć je još u meni. Pusti me da izgovorim nad tvojom dušom: "Neka bude! (Fiat!)" Da se to dogodi, treba mi tvoje odobrenje, tvoje: Neka bude! (Fiat!)" Jedna strana nije dovoljna. Samo obostrani pristanak čini najveća čuda! Bog nije htio sam djelovati! Želio je da skupa sa mnom učini čudo Utjelovljenja. Mojim i Njegovim "Neka bude" (Fiat!) stvoren je život Boga Čovjeka, Spasitelja ljudskog roda. Nebo više nije zatvoreno. Sva dobra su sabrana između ta dva "Neka bude" (Fiat!). Stoga recimo zajedno: "Neka bude! (Fiat!) Neka bude! (Fiat!)" Po svojoj majčinskoj ljubavi stavit ću u tebe život Božje Volje.

Za danas je bilo dosta. Sutra ću nastaviti govoriti o Utjelovljenju.

Duša

Draga Majko, zadivio me je tvoj prekrasni nauk! Molim Te, izgovori nada mnom: "Neka bude!" (Fiat!) Ja ću to isto izgovoriti! Tako će se u meni začeti Volja koju ti neprestano priželjkuješ!

Cvjetić

Danas ćeš mi dati prvi Isusov poljubac. Devet puta ćeš Mu reći da želiš njegovu Volju.

Ja ću ponoviti čudo da se Isus začne u tvojoj duši.

Usklik

Moćna Kraljice, izgovori svoj: "Neka bude" ("Fiat") i u meni stvori Volju Božju!