KNJIGA NEBA, Svezak 34, 8.prosinca 1936. (15), 2.dio (Kako je Kraljica Neba u svome Začeću začeta u zaslugama, Životu, ljubavi i mukama budućeg Otkupitelja, da bi zatim u Sebi mogla začeti Božju Riječ koja će doći spasiti stvorenja.)
(3) Sada, kćeri moja, ovo začeće Nebeskog Stvorenja u Utjelovljenoj Riječi, učinjeno je od Nas sa najvećom mudrošću, s neizrecivom moći, neiscrpivom ljubavlju i s dekorom koji dolikuje našim djelima. Budući da sam ja, Očeva Riječ, imao sići s Neba kako bih se utjelovio u krilu jedne djevice, Svetosti moga Božanstva nije bilo dovoljno samo djevičanstvo i to što sam je učinio bez ljage istočnoga grijeha, bilo je potrebno našoj Ljubavi i našoj Svetosti, da ova djevica bude prvo začeta u Meni sa svim onim povlasticama, krepostima i ljepotama koje je morao posjedovati Život Utjelovljene Riječi, i zato sam se kasnije mogao ja začeti u Onoj koja je prvo bila začeta u Meni, i pronaći u Njoj moje Nebo, Svetost moga Života, istu moju krv koja ju je rodila i zalijevala puno puta, mogao sam pronaći samu moju Volju koja je, posredujući Božansku Plodnost, oblikovala Život njezinom i Božjem Sinu. Moja Božanska Volja, da bi je učinila dostojnom moga začeća, držala ju je pod svojim neprekidnim utjecaje...