Luisa Piccarreta - život u Božjoj volji (HR)

  O Isuse ,  vječni Veliki Svećeniče,  sačuvaj svoje svečenike u  svome Presvetom Srcu,  gdje im nitko ne može nauditi. Očuvaj neokaljanima njihove  posvećene ruke,  koje svakodnevno dodiruju tvoje  Sveto Tijelo. Očuvaj čistima njihove usne,  koje su crvene od tvoje  Predragocjene Krvi. Sačuvaj čisto od svega   zemaljskoga njihovo srce,  zapečaćeno uzvišenim znakom  tvoga slavnoga svećeništva.  Neka rastu u ljubavi i vjernosti  prema tebi i  štiti ih od zaraze ovoga svijeta. Snagom pretvorbe nad kruhom i   vinom,  daj im i snagu pretvorbe nad  srcima.  Blagoslovi njihov rad bogatim  plodovima  i podari im krunu vječnoga života. Amen. ( Sv. Terezija od Djeteta Isusa)

Pj 1,15 Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica. Pj 4,9 Srce si mi ranila , sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. Isus joj govori o ništavosti i o ljubavi koju joj nosi. Isus i dalje dolazi, ali u posve novom izgledu. Činilo se da je iz njegova  blagoslovljenog Srca izlazilo deblo drveta koje je imalo tri različita korijena, a to se deblo pružalo iz njegova Srca u moje. Izlazeći iz moga srca, deblo je stvaralo brojne prekrasne grane, prepune cvijeća, plodova, bisera i dragog kamenja koje je sjajilo poput najsjajnijih zvijezda. Nalazeći se u sjeni toga stabla moj ljubljeni Isus se odmarao i uživao; tim više što su s drveta padali mnogi biseri koji su krasili njegovo Presveto Čovještvo. Dok je bio u tom položaju, rekao mi je: „Premila moja kćeri, tri korijena koja vidiš u ovom drvetu su vjera, nada i  ljubav. A to što vidiš kako deblo izlazi ...

  Ps 84,8 Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu. Kako Isus postupno ostvaruje savršenstvo Jutros sam se nalazila u takvoj potištenosti duha i vidjela samu sebe tako  lošom da sam si sama bila nepodnošljiva. Kad je Isus došao, ispričala sam mu svoje patnje i jadno stanje u kojem sam se nalazila, a On mi je rekao: „Kćeri moja, nemoj klonuti duhom. Moj je običaj ostvarivati savršenstvo korak  po korak, a ne sve odjednom, kako bi duša, vidjevši da joj uvijek nešto  nedostaje, potaknula samu sebe da uloži sve napore kako bi dostigla ono što joj  nedostaje, nastojeći mi više ugoditi i postati svetijom. Tako se ja, privučen tim djelima, osjećam potaknutim da joj udijelim nove milosti i nebeske darove, čime se stvara božanska razmjena između duše i Boga. U protivnom, kad bi duša u sebi posjedovala puninu savršenstva i time sve kreposti, ne bi se više trudila da mi više ugodi te bi tako nestalo iskre kojom bi se zapalila vatra...

Ispovjednik je ostavlja slobodnom. Tako je s ovom blažom poslušnošću moje siromašno srce izgledalo kao  da iz mrtvila počinje pomalo oživljavati, ali unatoč tome nije prestalo biti razdirano na tisuću načina. Jer poslušnost, kada bi vidjela da se srce malo duže zadržava u traženju svoga Stvoritelja, želeći se odmoriti u Njemu zbog iscrpljenosti, obrušila bi se na mene i ranjavala me sa svih strana svojim  pandžama. A zatim, nije li za mene najstrašnije i najokrutnije mučeništvo bilo ponavljati taj isti refren svaki puta kada bi mi se blagoslovljeni Isus ukazao: „Ne  dolazi, ne mogu razgovarati jer poslušnost to ne dopušta?" Tako je moj slatki Isus, našavši me u mom uobičajenom stanju, došao, a ja sam  mu prenijela zapovijed koju sam primila i On je otišao. Samo jednom, dok sam  mu govorila: "Ne dolazi, jer poslušnost ne dopušta", rekao mi je:  „Kćeri moja, uvijek imaj pred očima svjetlo moje Muke, jer promatrajući moje najoštrije muke, t...

  Fil 2, 8 Ponizi sam sebe , poslušan do smrti, smrti na križu Rim 5, 19 Doista, kao što su neposluhom jednog čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici Poslušnost se nastavlja, ali malo ublažena. Kad je došao ispovjednik, upitao me jesam li izvršila poslušnost, a kad  sam mu ispričala kako je bilo, ponovio je naredbu da apsolutno ne smijem razgovarati s Isusom, mojom jedinom i pravom utjehom, te da ga moram  otjerati ako dođe. I evo, shvativši da mi se zaista nalaže poslušnost, u sebi sam rekla "Budi  Volja Tvoja" također i u tome, ali, oh, koliko mi to teško pada i kakva je to okrutna muka! Osjećam kao da mi je čavao zabijen u srce, probadajući ga s  jedne strane na drugu. Budući da je moje srce naviklo neprestano tražiti i željeti Isusa, toliko da mi se čini da je to jednako neprekidnom disanju i kucanju srca, dakle, pokušati to spriječiti bilo bi isto kao da se nekome zabrani disanje ili otkucaje src...

  Duša koja nadahnuća ne stavlja pod strogi nadzor i sud Crkve, odnosno duhovnika, već time daje do znanja da je vodi zao duh. Duhovnik treba biti vrlo oprezan u cijeloj stvari i iskušati dušu poslušnošću. Sotona se može zaogrnuti čak i plaštem poniznosti, ali plaštem poslušnosti ne može se zaodjenuti, a tako se i razotkriva sva njegova rabota. Iz dnevnika sv. Faustine Kowalske ( 937 - 941) Ispovjednik joj daje poslušnost da odbije Isusa i ne govori s Njim Budući da mi je ispovjednik dao poslušnost da, kada dođe Isus, moram  reći: 'Ne mogu govoriti, udalji se', shvatila sam to kao šalu, a ne kao formalnu  poslušnost. Stoga, kada je Isus došao, gotovo ne obraćajući pažnju na zapovijed  koju sam primila, odvažila sam se reći mu:  "Moj dobri Isuse, pogledajte što otac  želi učiniti." A On mi reče: „Kćeri, samoodricanje.” A ja: „Ali, Gospodine, stvar je ozbiljna. Ovo se odnosi na to da Te ne želim,  kako mogu to učiniti?” A On, po drugi put: „Samoodri...

 

  Otk 7, 14 "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubjelili ih u krvi Jaganjčevoj." Isus joj pokazuje žalosno stanje svijeta. Jutros me moj ljubljeni Isus odveo izvan mene same i pokazao mi  propadanje religije među ljudima i pripremu za rat. Rekla sam mu: „Oj, Gospodine, u kakvom se jadnom stanju nalazi svijet u ovim vremenima, što se  tiče vjere. Čini se kao da svijet više ne prepoznaje ono što uzdiže čovjeka i čini da teži vječnom cilju. Ali ono što najviše rastužuje jest to da dio onih koji se nazivaju religioznima, i koji bi trebali položiti vlastiti život da je brane i ožive, zapravo zanemaruje vjeru.” A Isus, poprimivši izraz velike tuge, reče mi: „Kćeri moja, upravo ovo je  razlog zašto čovjek živi poput zvijeri – jer je izgubio vjeru. No, doći će još teža vremena za čovjeka, kao kazna za sljepoću u koju se sam uvalio, toliko da moje  Srce pati gledajući ga. Ali krv će oživjeti ovu svetu vjeru. Učinit ću da se p...