Peta vazmena nedjelja
Razmišljanje uz petu vazmenu nedjelju
Draga braćo i sestre, Fiat!
Riječ Božja ove pete vazmene nedjelje nastavlja nam pokazivati put i uvjete kako biti zajednica uskrslog Gospodina. Prošle nedjelje istaknut je odnos između vjernika i Isusa Dobrog Pastira. Danas nam Evanđelje donosi trenutak u kojem se Isus predstavlja kao istinski trs i poziva nas da ostanemo u njemu kako bismo donijeli mnogo roda (usp. Iv 15,1-8). Vinova loza je biljka čije loze čine cjelinu; i loze su plodne samo onoliko koliko su povezane s trsom. Taj odnos je tajna kršćanskog života, a Ivan Evanđelist to izražava riječju 'ostati', koja se u današnjem odlomku ponavlja sedam puta. "Ostanite u meni", govori Gospodin; ostani u Gospodinu.
To znači ostati u Gospodinu kako bismo smogli hrabrosti izaći iz sebe, iz svoje zone udobnosti, iz svojih ograničenih i zaštićenih prostora, kako bismo se bacili u otvoreno more potreba drugih i dali širok prostor našem kršćanskom svjedočenju u svijetu. Ova hrabrost da iskoračimo izvan sebe i posvetimo se potrebama drugih proizlazi iz vjere u uskrslog Gospodina i iz sigurnosti da njegov Duh prati našu povijest. Jedan od najzrelijih plodova koji proizlazi iz zajedništva s Kristom je predanost u ljubavi prema bližnjemu, požrtvovna ljubav, sve do one posljednje razine kojom se On za nas predao iz ljubavi. Dinamizam kršćanske ljubavi ne proizlazi iz strategija; nije rezultat vanjskih pritisaka, društvenih ili ideoloških zabrinutosti. Ona se rađa iz susreta s Isusom i iz ostajanja u Isusu. Za nas je On trs čiji sok, to jest 'život' upijamo, kako bismo prenijeli u društvo drugačiji način življenja i samoodricanja koji na prvo mjesto stavlja najmanje.
Kad smo prisni s Gospodinom, kao što su trs i loze prisni i spojeni, sposobni smo donositi plodove novoga života, milosrđa, pravde i mira, koji proizlaze iz Gospodinova uskrsnuća. To su činili sveci, oni koji su živjeli kršćanski život u punini i živjeli svjedočanstvo ljubavi, jer su bili istinske loze trsa Gospodnjega. Ali "biti svet ne zahtijeva biti biskup, svećenik ili redovnik... Svi smo pozvani biti sveti živeći svoje živote s ljubavlju i svjedočeći u svemu što radimo, gdje god se nalazili" (apostolska pobudnica Gaudete et Exsultate , 14 ). Svi smo pozvani biti sveti; moramo biti sveti s ovim bogatstvom koje smo primili od uskrslog Gospodina. Svaka aktivnost — rad i odmor, obiteljski i društveni život, vršenje političkih, kulturnih i gospodarskih odgovornosti — svaka aktivnost, bila mala ili velika, ako se živi u jedinstvu s Isusom i sa stavom ljubavi i služenja, prilika je za življenje krštenja i evanđeoske svetosti u punini.
25. kolovoza 1927. Luisa se, pišući svoj dnevnik, zapitala kakav je odnos između nje i Isusa. Gospodin joj je odmah odgovorio da su odnosi između njih poput odnosa između loze i trsa.
Vinova loza (trs) stvara lozu. Loza od trsa prima životne sokove kako bi rasla, obukla se lišćem i grožđem. Dakle, postoji takvo jedinstvo između trsa i loze, da loza bez trsa ne može nastati ni živjeti, a trs bez loze ne bi ostavio značajan dojam niti bi rodio plodove. Stoga između njih postoji takva povezanost, takve veze jedinstva, da oni čine jedan život i neodvojivi su. Ako se rastave, trs ostaje nerodan, bez dojma i bez ploda, a loza umire i suši se. Dakle, trs je Isus, a mi smo loze. Odnosi između nas i Njega su neraskidivi; jedna je krv koja kola našim venama, jedna volja, jedan otkucaj srca. Isus oblikuje naš život, a mi predstavljamo Njegovu slavu i Njegove plodove ako živimo u Božjoj Volji. Isus uživa odmarati se u hladu gustog lišća naše loze, brati grožđe svoje loze i uživati u njemu kako mu drago.
Najljepši primjer sjedinjenja s Isusom je Marija. Povjerimo joj se u nadolazećem mjesecu svibnju.
Don Marco iz Udruge Luisa Piccarreta u Coratu