Četvrta vazmena nedjelja

 

Razmišljanje uz četvrtu vazmenu nedjelju

Draga braćo i sestre, Fiat!

 

Liturgija ove Četvrte vazmene nedjelje ima za cilj pomoći nam ponovno otkriti svoj identitet učenika uskrslog Gospodina. U Djelima apostolskim Petar otvoreno izjavljuje da se iscjeljenje hromog, koje je on izveo i o kojem govori cijeli Jeruzalem, dogodilo u Isusovo ime, jer “nema ni u kome drugom spasenja” (4: 12). U tom iscijeljenom čovjeku je svatko od nas — taj čovjek je slika nas samih: svi smo obuhvaćeni — mi i naše zajednice: svatko od nas može biti iscijeljen od mnogih oblika duhovne nemoći koje imamo — ambicije, lijenosti, oholosti... — ako s povjerenjem pristanemo staviti svoje postojanje u ruke Uskrslog Gospodina. “Po imenu Isusa Krista Nazarećanina,” potvrđuje Petar, “ovaj čovjek stoji pred vama zdrav!” (r. 10). Ali tko je Krist koji liječi? Što podrazumijeva Njegovo iscijeljenje? Od čega smo iscijeljeni? I s kakvim stavom?

Odgovor na sva ta pitanja nalazimo u današnjem Evanđelju, gdje Isus kaže: „Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce” (Iv 10,11). Ovo Isusovo predstavljanje samog sebe ne može se svesti na emotivnu sugestiju, bez konkretnog učinka! Isus liječi time što je pastir koji polaže svoj život. Dajući svoj život za nas, Isus svakome od nas govori: 'Tvoj život mi je toliko dragocjen, da za tvoj spas dajem cijeloga Sebe' Upravo to prinošenje Njegova života čini ga Dobrim pastirom: On je onaj koji liječi, On je onaj koji nam omogućuje lijep i plodonosan život.

Drugi dio istog evanđeoskog odlomka govori nam kako nas Isus može iscijeliti i učiniti naš život radosnim i plodnim: “Ja sam pastir dobri”, kaže Isus. “Poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca” (r. 14-15). Isus ne govori o intelektualnom poznavanju, ne, nego o osobnom odnosu, o odabiru, uzajamnoj nježnosti, odrazu istog prisnog odnosa ljubavi između Njega i Oca. To je stav kroz koji se ostvaruje živi odnos s Isusom: dopustiti da nas On upozna. Ne zatvarati se u sebe nego otvoriti se Gospodinu kako bi nas upoznao. On je pažljiv prema svakome od nas; poznaje dubine našeg srca: poznaje naše zasluge i naše mane, projekte koje smo realizirali i nade koje su ostale neispunjene. Ali On nas prihvaća takve kakvi jesmo, čak i s našim grijesima, kako bi nas iscijelio, oprostio nam; vodi nas s ljubavlju, tako da možemo proći čak i neprohodne staze, a da ne izgubimo smjer. On nas prati.

S druge strane, i mi smo pozvani upoznati Isusa. To podrazumijeva susret s Njime, susret koji potiče želju da ga slijedimo, napustimo sebične stavove i krenemo novim putovima, koje je sam Krist označio i otvara široke horizonte. Kada se u našim zajednicama ohladi želja da živimo odnos s Isusom, da slušamo njegov glas i vjerno ga slijedimo, neizbježno je da će prevladati drugačiji načini razmišljanja i života koji nisu u skladu s Evanđeljem.

Dana 9. ožujka 1930. Isus govori Luisi da su spoznaje o Božjoj Volji putovi koji mogu dovesti stvorenja u naručje svjetlosti Božanskog Fiata (op. prev. Božje Volje). Spoznaje su sjeme, i to sjeme rađa početak Života Božje Volje u duši. Svaka spoznaja  bit će poput mnogih gutljaja života koji će sazrijevati ovaj Božanski Život u duši.

Svaka spoznaja donosi nešto: jedna donosi sjeme, druga rođenje [tog Života], treća hranu, četvrta dah, peta zrak, šesta svjetlost i toplinu kako bi u dušama sazrio Život Božje Volje. Svaka spoznaja sadrži još jedan stupanj sazrijevanja. Što više duše nastoje saznati što Je Isus otkrio o svojoj Božjoj Volji, to će više rasti (i osjećati se zrelije). Spoznaje o Božanskom Fiatu oblikovat će duše i svojim dodirima ugasiti zla ljudske volje. Te spoznaje djelovat će poput sažaljive majke koja po svaku cijenu želi izliječiti svoje dijete i vidjeti ga zdravo i lijepo. Evo što znače spoznaje o Božjoj Volji… One sadrže znanje o oblikovanju Života Božje Volje, kako bi oblikovale narod Njegovog Kraljevstva.

Isto je i u prirodnom poretku: ako netko želi postati učitelj, mora imati znanje o znanosti; ako ne želi učiti o znanosti, nikada neće moći biti učitelj. Ovisno o stupnju znanosti koje je studirao posjedovat će manje ili više stupnjeva obrazovanja: ako je malo studirao, moći će biti učitelj u osnovnoj školi, ako je mnogo studirao, možda će biti profesor u visokoj školi.

Dakle, prema tome koliko znaju, kako u umjetnosti tako i u znanosti, toliko su više sazrijeli u tom dobru koje poznaju i sposobni su prenositi ta dobra znanosti i umjetnosti, sazrijevajući ih u drugima. Sada, govoreći nam toliko spoznaja o Božjoj Volji, Isus to nije učinio kako bi nam donio lijepe vijesti, ne, ne – nego da oblikujemo znanje o Njoj - prvo u nama, a zatim među stvorenjima; tako da, kada se ova Božanska Znanost s Neba spozna, Život Božanskog Fiata sazrijeva u nama i gradi Njegovo Kraljevstvo."

Don Marco