KNJIGA NEBA, 14. svezak, 29. kolovoza 1922.

 

Duša u Božjoj Volji prima sva dobra Isusova djelovanja.

Nalazeći se u svom uobičajenom stanju, razmišljala sam o tome koliko toga je moj slatki Isus učinio i propatio da bi spasio duše. Rekao mi je: "Kćeri moja, sve ono što je učinilo moje Čovještvo – molitve, riječi, djela, korake i patnje neprekidno darujem čovjeku. No tko ih prihvaća? U koga je ucijepljeno moje djelovanje? Onaj tko mi se približava i ujedinjuje se sa mnom u molitvi,  koji se ucjepljuje u moje molitve i dobra koja ona sadrži. Onaj koji govori, uči - ujedinjen sa mnom, prima ucjepljivanje i plodove mojih riječi. Na isti način onaj koji radi i pati ujedinjen sa mnom - prima ucjepljivanje i dobra koja su u mojim patnjama i djelima. U protivnom, sva dobra koja sam stekao za stvorenja ostaju zadržana. Ukoliko stvorenje nije ucijepljeno u mene, ono nema koristi od dobara koje mu moje Čovještvo želi dati s toliko ljubavi. Ako nema sjedinjenja, dobra jednoga ostaju mrtva za drugoga.

Zamisli jedan kotač: središte kotača, glavčina, moje je Čovještvo, a žbice su sve što je Ono učinilo i pretrpjelo; obod je cijela ljudska obitelj koja se okreće oko kotača. Ako se vanjski obod ne približi kako bi se povezao sa žbicama, one ostaju odvojene i ne mogu prenijeti dobra koja glavčina sadrži. O, koliko patim gledajući koliko je mojih dobara ostalo neiskorišteno, koje ljudska nezahvalnost ne samo da ih ne prima, već ih prezire i gazi. Zato s velikim nestrpljenjem tražim duše koje žele živjeti u mojoj Volji - da bih u njima mogao pričvrstiti žbice na moj kotač. Moja Volja će im dati milost, kako bi mogli oblikovati obod drugog kruga kotača, i oni će primiti sva moja dobra koja drugi odbacuju i preziru."