KNJIGA NEBA, 14. svezak, 26. kolovoza 1922.

 

Što više razmišljamo i čitamo o istinama, one sve više šire svoj miris.

Iz poslušnosti sam pregledavala svoje spise i tražila što trebam označiti za prepisivanje. Razmišljala sam: 'Koja je svrha tolikih žrtava? Kakvo će dobro proizaći iz njih?' I dok sam to mislila, blagoslovljeni Isus uzeo je moju ruku u svoju, čvrsto je stisnuo i rekao mi: 'Kćeri moja, cvijet, kada se dodirne, intenzivnije oslobađa svoj miris. Ako se ne dodirne, izgleda kao da ne sadrži toliko mirisa i zrak se ne ispunja tim ugodnim mirisom. Isto vrijedi i za moje istine: što više o njima razmišljamo, čitamo, pišemo, govorimo i širimo ih, to više mirisa oslobađaju. Taj miris sve prožima  i doseže čak i do Neba. I Ja osjećam miris svojih istina te sam potaknut otkriti i druge istine, vidjevši da otkrivene istine šire svjetlost i miris. Nasuprot tome, ako se moje istine ne dodiruju, miris i svjetlost ostaju kao da su stisnuti i ne šire se, dobrobit i korist od mojih istina ostaju bez učinka, i Ja se osjećam potkraden jer nije ostvarena svrha zbog koje sam ih otkrio. Dakle, da je ni zbog čega drugoga osim što mi dopuštaš osjetiti miris mojih riječi kako bi me usrećila, trebala bi biti sretna što činiš tu žrtvu.'