Zahvalnost za patnju

 

Zahvalnost je drugo ime za ljubav.

Zahvalnošću  ostajemo povezani sa svojim Ocem nebeskim, i onda kad proživljavamo veliku bol. Tada se ljubav i povezanost još više učvršćuju i otvaraju put za nebeske darove. Poput Isusa, i mi ćemo otvoriti taj put obožavanjem Boga i njegove svete Volje.

Dakle, Mary nam ostavlja Isusove upute Luisi da treba:

1. mirenje, predanje i prihvaćanje Božje Volje u patnji

2. zahvaliti za patnju

3. obožavati Božju svetu nakanu u patnji, koja je uvijek dobra.

Kao ljudi, često želimo ublažiti ili izbjeći svoju patnju. Isus prihvaća patnju. Odlučno je krenuo prema Jeruzalemu, iako je znao da ga tu čeka patnja i smrt.

Kad ga je Petar nastojao odvratiti od patnje, Isus je odbio to iskušenje. Kad je Isus vidio svoj križ, s ljubavlju ga je zagrlio i rekao:

"Zdravo, križu sveti!

Radi tebe sam došao na svijet!" (Sati Muke)

Isus je znao da je križ dragocjen dar!

Dok je Isus bio na križu, odbio je ublažiti svoju patnju opojnim pićem (op.prev. piće koje ublažava bol). Želio je patiti kao istinska žrtva za naše grijehe.

Sjetimo se toga kad imamo glavobolju ili neku drugu bol, i hrabro otrpimo, kao Isus.

Umjesto da automatski uzmemo lijek protiv bolova, radije pitajmo Isusa je li njegova Volja da otrpimo bol.

Mary je otrpila bol opekotine, sa suzama i riječima:

"S ljubavlju prihvaćam ovu bol!

Oče, zahvaljujem Ti na ovoj boli!

Obožavam tvoju Ljubav koja poznaje sve blagoslove koji dolaze po ovoj boli!"

Isus nas je svojom patnjom, tj. križem otkupio. U svakoj patnji koju zahvalno podnosimo, sjedinjujemo se s Isusovom patnjom i donosimo plod svoj za vječnost.

Mary je samo malo ispred nas. Svojim životom i zahvalnošću, žrtvom i smrću, čini i naš put  svjetlijim.