Sve na jednom mjestu

 

Morate koristiti ono što naučite.

Mary je na fakultetu morala čitati esej iz engleskog jezika  koji slavi homoseksualnost. Bila je zgrožena. Na predavanju iz engleskog jezika tiho je slušala profesora i studente kako raspravljaju o homoseksualnosti kao o normalnom alternativnom načinu života, te o drugim politički korektnim izjavama. Većina studenata se pridružila profesoru u slavljenju homoseksualnosti. Dvije su djevojke bile posebno glasne. Nekoliko ih je, uključujući Mary, šutjelo. Mary se osjećala vrlo nelagodno i prepoznala je to kao patnju koju treba prikazati Bogu. Učinila je to. Šutjela je jer je znala da je život u Božjoj Volji skriveni život. No, rasprava je bila toliko uvredljiva da je napokon upitala Isusa, “Želiš li govoriti?”, a On je rekao, “Da.” Digla je ruku. Rekla je grupi da autor eseja ima agendu da pokuša uvjeriti ljude da je homoseksualnost normalan način života. No, rekla je, “Homoseksualnost nije normalna.” Profesor i neki studenti su bili ljuti na Mary. No, s Marynim riječima, sat je završio. Profesor je samo imao vremena reći studentima da neće završiti raspravu s Marynim riječima. “Nastavit ćemo ovu raspravu na sljedećem predavanju.”

Mary je bila spremna za sljedeće predavanje iz engleskog jezika - spremna ako Isus želi ponovno govoriti, ali spremna i šutjeti ako On to želi. No, kad je ušla u zgradu, otkrila je da je profesor otkazao predavanje. Sljedeće predavanje bit će u ponedjeljak. Razmišljala je o situaciji tijekom vikenda, odlučna ne planirati svoje postupke. Željela je da Isus bude slobodan kretati se u njenom pokretu, govoriti njenim glasom ili šutjeti u njenoj tišini. Prije ulaska na predavanje u ponedjeljak, molila je:

 “Oče, prinosim Ti svaku patnju koju ću pretrpjeti na ovom predavanju kao zadovoljštinu za grijehe svih duša. Ako budem napadnuta, ponižena ili ismijana, želim ublažiti tvoje patnje, Isuse, dok si visio na križu ponižen i ismijavan od mase.” 

Mary je ušla u predavaonicu. Profesor engleskog jezika više nikada nije rekao ni riječ o raspravi s prethodnog predavanja.

Gledajući ovu situaciju iz perspektive života u Božjoj Volji kao paćeničke duše (op. prev. duše žrtve), Mary je učinila sve ispravno:

1. Prepoznala je patnju.

2. Ponudila je patnju Bogu.

3. Zadržala je ispravan stav. 

Prepoznavajući da je život u Božjoj Volji većinom skriveni život, upitala je Isusa želi li govoriti. U pozadini svog uma imala je riječi koje je Isus jednom rekao Luisi: “Koliko možete, ne zanemarujte očitovanje ove gole i jednostavne istine ... uvijek se pridržavajući poslušnosti onome koji vas vodi; ali kad se prilika ukaže, očitujte istinu” (Sv. 6., 16.rujna 1906.). Dakle, Mary je učinila pravu stvar:

1. Pitala je Isusa želi li govoriti.

2. Slušala je njegov glas. 

3. Poslušala je Isusa. 

Dopustila mu je da govori “golu i jednostavnu” istinu, a ne “pokrivenu i zamagljenu” verziju istine, što je uvredljivo za Boga i ne dopušta osobi koja je prima da bude “dirnuta golom istinom”, koja je “najmoćniji magnet za privlačenje srca” (Sv. 6., 16.rujna 1906.).

Zašto je problem nestao? 

Zašto profesor nije napao Mary na sljedećem predavanju? 

Možda je gola i jednostavna istina imala svoj utjecaj. Ili, možda su demoni koji nadahnjuju duše da budu ludi branitelji grijeha homoseksualnosti promijenili mišljenje o poticanju ove bitke s Kristom. Demoni znaju moć paćeničke duše. Jednom, kada je đavao prijetio Luisi, potaknula ga je da nađe štap kojim će je tući. “Svaka kap krvi koju prolijem bit će još jedan dokaz ljubavi, zadovoljštine i slave koju namjeravam dati svome Bogu.” Luisa je čula đavla kako raspravlja o njoj s drugim demonom. “Nema nam koristi vraćati se ovamo. Zašto bismo je tukli, kad će ona to upotrijebiti da nam našteti, kad je to za nas gubitak? Dobro je činiti da trpi onaj koji ne želi trpjeti, jer će tako uvrijediti Boga; ali ako netko želi patnju, povrijedili bismo sami sebe svojim rukama.” Demoni su napustili Luisu (Sv. 6., 28.svibnja 1904.).

Mary se potrudila unaprijed prikazati svoju patnju. Kao i Luisa, ako bi patila, odlučila je da će to biti za slavu Božju. Ako bi Mary patila zbog svojih kolega i profesora, demoni bi naštetili sami sebi. To bi bila situacija u kojoj Mary ne može  izgubiti. I pošto je unaprijed ponudila svoju patnju, mogla je čak dijeliti Marijinu prvu žalost, proročanstvo Šimuna. 

Mary tog ponedjeljka na predavanju iz engleskog jezika nije doživjela nikakvo poniženje. Ali, toga dana bilo je i drugih patnji koje je mogla ponuditi –  na predavanju iz glume profesor je koristio psovke i poticao promiskuitet i piće. Mary je bila spremna. Njezin liberalni fakultet bio je rudnik patnje. I Mary je čvrsto odlučila to iskoristiti, i svaku patnju koristiti kao dragocjeni dar Bogu, zlatne novčiće koje može odnijeti u Raj (Sv.7., 9.svibnja1907.). Znajući to, paćenička duša bi trebala biti sposobna osmjehnuti se usred svake patnje.

Bog želi paćeničke duše u samostanima, ali ih također želi i u svijetu. Paćenička duša s darom Božje Volje pruža Isusu novu priliku u ovom vremenu da jede i pije s grešnicima. Maryna situacija nije jedinstvena. Bilo da ste u školi ili na radnom mjestu, svi smo pozvani biti paćeničke duše. Patnja nas okružuje. Ali, nije dovoljno znati i razumjeti dar patnje; morate primijeniti ono što znate u praksi.