Liječi rane Isusu!
Patnja dovodi do potrebne promjene na našem putu prema Bogu. Patnju možemo iskoristiti kao ugodan dar Ocu, i primiti u srcu Njegovu podršku, ljubav i svetost!
Ako to ne učinimo, patnju smo obezvrijedili. Ona će tada rušiti naš život, a neće ga posvećivati.
Isus je rekao Luisi:
"Kćeri moja! Sve pokore, patnje, križevi, odsustvo bliskosti služe da duboko utisnu moju svetost u dušu koja to koristi." ( Sv. 9., 5.svibnja 1909.)
Dakle, samo onima koji koriste svoje patnje da budu u blizini Božjoj, utiskuje se u dušu Isusova svetost!
Jednom je Luisa pričala Isusu o poznanici koja je patila. Isus je rekao Luisi da joj savjetuje da svoje boli koristi kao lijek za Njegove rane. Isus joj poručuje:
"Kad osjeća da je progonjena, probadana, mučena, neka se sjeti da sam Ja uz nju. Sve što trpi može biti lijek za moje rane! Veliku joj čast dajem prihvaćajući njene boli kao lijek za svoje rane!"
Kad su ove riječi odjeknule čistilištem, mnoge duše su bile zapanjene ovim čudesnim darom Božje milosti. Rekle su:
"O, kako ste sretni vi, ljudi ovog vremena! Primate od Isusa ove uzvišene pouke, i stječete zasluge zacjeljivanja Isusovih rana! Po svojoj vrijednosti, te zasluge nadilaze sve druge! Kad to činite, vaša slava je tako uzvišena, kao što je Raj nad zemljom!"
Duše u čistilištu nemaju tu mogućnost! One kažu: "Da smo mi primile ove pouke, velika blaga bismo stekli, koja sada nemamo."( Sv.7., 2.10.1906.)
Sve patnje života mogu poslužiti za ublažavanje Isusovih boli. Iskoristimo svoju šansu!
Dajmo Isusu svoje disanje, boli i neugodnosti ovoga dana!
Predajmo mu bolesti, žalosti, nevolje, svoje i bližnjih!
S ljubavlju to predajmo Isusu, i učinimo još više! Koristimo to kao melem i lijek za Njegove rane!
Dok mi liječimo Isusove rane, naše srce ozdravlja, i otvara se vječnost ljubavi.
Još kao djevojčica, Mary je otkrila koliko je to važno. Svojim dječjim bolima, iz svoje male kantice života, njegovala je Isusove rane na križu.
