Prinesite svoje patnje Bogu

 

 

Kao što u tjelesnom razvoju moramo proći različite boli, bolesti, padanja i ustajanja, tako moramo i u duhovnom. To je put sazrijevanja duše kroz sve okolnosti života. Na tom putu jako je važno kako postupamo sa svojim bolima.

Pri povredi, malo dijete će uvijek poći majci ili ocu i primiti poljubac, utjehu i skrb oko rane. I mi trebamo tako postupati.

U svemu tome razvija se naš odnos s Bogom, povećava ljubav, jača naš duh i duša se sve više prožima Bogom.

 Isus je rekao Luisi da je patnja najdragocjeniji dar koji Bog može dati. (Knjiga Neba, 16.3.1904.) Objasnio joj je da je svaka patnja ponuđena Bogu zlatni novčić koji možemo ponijeti sa sobom u Nebo, za razliku od zemaljskog novca. (Knjiga Neba, 9.5.1907.)

Poučena tom spoznajom, Luisa je prinosila Isusu svoje patnje. Isus je ojačao tu plemenitu poslušnost riječima: "Svojom patnjom, ti si sudjelovala u mom djelu Otkupljenja. Sada primi naknadu! Svim dušama su korisne tvoje patnje, jer su sjedinjene s mojima! Ipak, ti možeš odabrati dušu koju želiš da pohodim posebnom milošću. To je moj dar tebi, zbog tvoje ljubavi u patnji!"

Još smo u priči u kojoj Mary trpi bol opekotine.

Ona se sjetila ovih Isusovih pouka Luisi, i odvažno rekla: „Želim da ova moja bol koristi svim dušama, a posebno želim pomoći svome ocu!"

U svakoj boli osjetimo svoju ništavnost i nemoć. Ako svoju ništavnost, nemoć, bol i ranu stavimo u Isusovo Srce, naći ćemo tu svoj život, okrjepu i zacjeljenje. Istovremeno, iz Isusovog Srca poteći će rijeke milosti i ljubavi na sve za koje molimo i prinosimo Bogu svoje patnje.

Tako je činila naša Mary i sveci Božji. 

Činimo tako i mi!😇