Patnja je dragocjeni dar

 

Gledajući očima svijeta, patnja je prokletstvo. U Isusovim očima, patnja je dragocjeni dar po kojem mu postajemo slični. Vrijeme je da dopustimo Isusu da nas uvede u ovaj  dragocjeni dar.

Kako izgleda dar patnje u običnom danu, za osobu koja živi u Božjoj Volji?

Kao odgovor poslužit će nam jedno iskustvo koje je  Mary proživjela u vrijeme fakulteta.

Ona živi u kraju, gdje su zime jako hladne. Prije polaska na predavanje nosi vruću vodu da odmrzne stakla automobila. Uz posudu s vrućom vodom, tu su i knjige i ključevi.

Dok se mučila da otključa vrata, posuda se nagnula, i vruća voda je opržila po ruci. Opeklina je boljela. Suze su tekle. Ipak, uspjela je kroz suze izgovoriti riječi:

"Prihvaćam ovu patnju, kao dar Božje Volje. Svoju bol sjedinjujem s Isusovom, i prinosim Ti je, Oče, kao zadovoljštinu za grijehe svih ljudi, od početka do kraja svijeta. Neka dođe tvoje Kraljevstvo i po ovoj patnji!"

Dok su suze i dalje tekle, nastavila je:

"Isuse, ovom malom patnjom zacjeljujem bar neku od tvojih velikih rana, koju si dobio kad su Te vojnici bičevali."

Pri pogledu na Isusove velike rane, duša se smirila. Suze su stale. Maryna bol je povezana s Isusovom boli. Osluškivala je dalje svoju dušu. Ona je već bila sjedinjena s Isusovom. Govorila je:

"S  ljubavlju prihvaćam ovu bol!

Oče, zahvaljujem Ti na ovoj boli!

Obožavam tvoju Ljubav koja poznaje sve blagoslove koji dolaze po ovoj boli!

Oče moj, vjerujem Ti!

Ljubim Te!"

Dok je brisala posljednje suze s lica, nasmiješila se. Odmrznula je prozore auta, i otišla na predavanje. Radosno, s Isusom! Bol joj nije uništila dan. Naprotiv, čvrsto je povezala s Isusom, po izljevima srca.

Duša koja živi u Božjoj Volji, trebala bi ovako prihvaćati svoje patnje, i tako donositi velike blagoslove za sve!

Takav stav prema patnji, Isus je dao Luisi Piccarreti. Mary ga je nastojala usvojiti, i u svemu primjenjivati.

Pokušajmo i mi!