Odsustvo Božje blizine i prisnosti je najveća od svih boli

 

Kad Bogu predajemo svoj život, On ga prihvaća, čisti i obnavlja. Duša osjeća da ju je Bog pohodio, i da s velikom radošću u njoj stvara djelo svoje! Zaljubljenosti nema kraja! Sreća je do Neba!

I onda se dogodi....da nema ništa! Nema blizine Božje, nema radosti, ni utjehe! Čini se da nema ljubavi, pokreta, objašnjenja! Ovakvo stanje, Isus je Luisi objasnio riječima:

"Kćeri moja!

Sve druge nevolje mogu biti pokora, iskupljenje i zadovoljština. Ipak, samo odsustvo Božje blizine i prisnosti je bol ognjena. Ona pali, proždire i uništava ljudski život! Ali, u toj boli, se uspostavlja i oživljava Božanski život u duši."(Sv. 6.,8.6.1904)

Luisa je više patila kad Isus ne bi dolazio, nego kad bi s njom dijelio svoju gorku Muku. Tada bi govorila:

"Oh, Bože! Samo tvoje odsustvo BOLI! Sve je drugo slatkoća i osvježenje."

I u tim bolnim periodima života, Luisa je nastavila živjeti i raditi kao duša-žrtva za Božje kraljevstvo.

Mary se u svemu ugledala na Luisu. I ona je  teško patila zbog odsustva Božje blizine i prisnosti. I Mary nastavlja živjeti u Božjoj Volji kao duša-žrtva za Božje djelo.

Njezin život je okrenut Isusu, kojeg ne vidi i ne čuje svojim osjetilima.

Samo srcem otkriva njegovu Volju i suprotstavlja se duhu svijeta.  

Kao Noa, i Mary  gradi  Arku života. Trpi najveću bol zbog odsustva Božje blizine i prisnosti. Tu preveliku bol daje Isusu, uz sve druge patnje. Tješi je Isusova riječ:

"Blago onima koji ne vide, a ipak vjeruju!"

Pogled upire u Isusa na križu koji kaže:

"Bože moj, zašto si me ostavio?" 

I Isus je iskusio odsustvo Božje blizine i prisnosti. Ipak, zadnjim dahom svog života izgovara riječi vjere:" Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!"

Ova najveća patnja zbog odsutnosti Božje blizine i prisnosti, čini i najveće čudo. Duša osjeća da je bez Boga ništa, napušta sebe i svo svoje pouzdanje stavlja u Milost. Od nje čini svoju Gospodaricu koja je vodi do svih vrlina, a preko njih i u Očev zagrljaj. 

Bogu hvala!