Patnja je sve što nije Raj

 

Isus je primio sve naše patnje od začeća do smrti.

Tako je svakoj patnji dao svoj Božanski udio. Gledajući, ljubeći i slijedeći Isusa, i mi dobivamo spoznaju o Božanskoj vrijednosti patnje, koju tada lakše nosimo.

Mary nam pokazuje kako je Isus patio u svim okolnostima svog života, i prije svoje Muke.

Patio je kao još nerođeno dijete u skučenosti Marijine utrobe! (usp. Devet preobilja ljubavi, sv. 1.) I u lijepim danima života, kad je Isus radio, pričao, molio i šalio se s Josipom i Marijom, i tada je imao svoju patnju!

Osjećao je glad, žeđ, umor, žuljeve, a iznad svega, čežnju za svojim Ocem nebeskim i svjetlom Raja. Tu patnju i čežnju je prenio na sve ljude. Zbog te patnje i čežnje, mnogi ljudi ostavljaju grijeh i ispraznost, te se okreću Isusovoj svjetlosti. Na putu ih čeka patnja pročišćenja. Zlo koje su oni svjesno ostavili, tek ih treba napustiti kroz patnju i otvorenost Isusu.

Bog nas je stvorio za Raj!

Sve što nije Raj, nosi sjenu patnje. I dok šetamo i zahvaljujemo Bogu za predivan dan, sunce i cvijeće, možemo osjećati patnju prolaznosti, umora, tuge, brige. Možemo prinositi svoju patnju Bogu, jer se nalazimo u tijelu i svijetu, a ne u nebeskoj slavi, okruženi anđelima i svetima.

Proširimo svoju predodžbu o patnji!

Ona nadilazi konkretne fizičke, emocionalne i duhovne boli. Patnjom je prožet sav materijalni i fizički svijet. Patnja je Božji dar! Upućuje nas na Boga!

Svoju patnju možemo prikazati Isusu i primiti Njegovo posvećenje.

Kroz patnju, uvijek se nanovo možemo vraćati Bogu.

Patnja je prostor koji traži Božji red, i ne smiruje se dok je Božji red ne preobrazi. Tada ona nestaje, dovodeći dušu  Bogu, ili ostaje, u svemu prožeta Bogom, kao što je to bilo kod Isusa, Marije, Luise, i naše drage Mary.