Paćeničke duše mogu pregovarati s Bogom

 

Isus je rekao Luisi:

„Stvorenjima nije dopušteno boriti se s mojom Pravdom. Samo onome tko ima ulogu paćeničke duše dopušteno je ne samo boriti se, već i igrati se s Pravdom; i to zato što se u borbi ili igri lako nanose udarci, doživljavaju porazi i gubici. A paćenička duša je spremna primiti udarce na sebe, pomiriti se s porazima i gubicima, ne mareći za svoje gubitke, svoje patnje, već samo za Božju slavu i dobrobit svoga bližnjeg. Ako želim umiriti svoj gnjev, ovdje imam svoju paćeničku dušu koja je spremna boriti se i primiti svu jarost moje Pravde na sebe" (Sv.6., 21.4.1904).

Mnogo puta Luisa bi svjedočila otkrivanju kazne i molila bi Isusa da poštedi duše. Jednom, dok je molila Isusa da proširi svoje Milosrđe, Bog Otac se pojavio i rečeno joj je: „Predstavi se mome Ocu i vidi što će ti reći.“ Luisa se „sva drhteći“ predstavila. Otac joj je rekao da je potrebno izliti Njegovu Pravdu i da će, nakon toga, Njegova Pravda „proizvesti obilne plodove Milosrđa.“ Luisa je nastavila pozivati se na Oca kao sluga pred svojim apsolutnim Gospodarom. „Ne želite li dati išta od onoga što je ova sirotica tražila od Vas?“ Nakon tišine, Bog Otac odlučio je smanjiti broj kazni. „Zbog tebe, umjesto deset, učinit ću pet“ (Sv.6., 16.4.1904). 

Sada, stotinu godina kasnije, potreba da paćeničke duše zagovaraju za sve duše je još veća. Jarost Božje Pravde iskaljuje se na naš grijehom opterećeni svijet kao nikada prije. Zlo u svijetu je toliko ekstremno da paćeničke duše neće moći spriječiti nadolazeće kazne, već će pregovarati s Bogom za ublažavanje kazni.