XIII. NEDJELJA KROZ GODINU
XIII. nedjelja kroz godinu
Križ Isusa Krista sve čini novim.
Draga braćo i sestre, Fiat!
Evanđelje ove nedjelje želi ocrtati profil Gospodinova učenika kroz nekoliko izjava koje tvore svojevrsni vrhunac: tko stavlja obitelj ispred Gospodina, ne može biti njegov učenik; tko ne uzima svoj križ, nije njegov učenik. Netko bi, slušajući ove riječi, mogao zaključiti da nije zainteresiran postati učenikom takvoga Učitelja i na tome se zaustavlja. No, sljedeća izjava ponovno otvara to pitanje: tko izgubi svoj život, pronaći će ga. Pronaći vlastiti život ono je što je svakome od nas najvažnije. Tu želju da pronađemo svoj život izražavamo svaki put kada tražimo ljubav koja mu daje toplinu, svaki put kada nastojimo ukloniti patnju koja nas ugrožava, svaki put kada tragamo za lijepim iskustvima, nadahnjujućim mislima i prilikama koje nam donose radost. Naš je život stvoren da bude ispunjen. Već nam i to govori da je njegov izvor u Bogu i da je njegov cilj Bog, jer u nama, u samoj dubini našega bića, prebiva čežnja za ljepotom, radošću i vječnošću. Put do punine života nije lako prepoznati. Nije jednostavno otkriti ni izabrati put koji vodi do toga da uistinu pronađemo svoj život. Svatko od nas traži taj put na svoj način, dobro poznajući uspjehe i neuspjehe koji prate to traganje. Isus nam pokazuje svoj put i predstavlja ga kao jedini put kojim se može doći do punine života. Samo onaj tko ga slijedi potpuno i bez pridržaja pronaći će ispunjenje vlastitoga života. To je put kojim je pošao Isus: put ljubavi koja se potpuno daruje; put koji zaboravlja na smrt jer ljubi život bližnjega; put ljubavi koja se spušta na razinu onoga koga ljubi. Bog je mogao spasiti čovjeka jednim jedinim činom svoje svemoći. Čovjek bi tada ostao malen pred njim, a Isus bi ga svojom ljubavlju neizmjerno nadvisivao. No Bog je izabrao spasiti čovjeka hodajući uz njega, postavši mu blizak, ne namećući mu svoju svemoć. Bog je postao slab i podložan patnji te je na sebe uzeo teret života svakoga čovjeka i patnju svih siromaha na zemlji. Od toga dana svaki čovjek pronalazi svoj život kada Božji put prihvati kao svoj vlastiti. Kako hoditi Božjim putem, putem ljubavi koja se, poput njegove, potpuno daruje? Svatko od nas dobro poznaje vlastitu krhkost i borbe svoga srca. Božjim putem možemo ići jedino hodajući s njime, jedino postajući njegovim učenicima, jedino prihvaćajući svoj križ poput njega i pretvarajući vlastiti život u čin potpune ljubavi. A dobro znamo da svoj križ možemo nositi jedino zajedno s Isusom; da možemo hoditi putem Učitelja samo ako hodimo uz Učitelja, ako je u našem križu prisutan njegov križ. Budemo li se zajedno s njime uspeli na njegov križ, otkrit ćemo da se na tome križu nalaze njegova ljubav i njegovo Srce. To je iskustvo koje je Luisa proživjela dijeleći s Isusom patnje njegove Muke. Dana 8. ožujka 1901. godine u svoj je dnevnik zapisala važnu Isusovu pouku o križu. Rekao joj je da ga ljudi nisu istinski prepoznali kao Boga ni po njegovim djelima, ni po njegovu propovijedanju, pa čak ni po silini njegovih čudesa. Tek kada je bio pribijen na križ i uzdignut na njemu kao na svome prijestolju, bio je prepoznat kao Bog. Križ je svijetu i svemu paklu objavio tko je on uistinu. Svi su bili potreseni i priznali su svoga Stvoritelja. Zato križ duši objavljuje Boga i otkriva pripada li ona uistinu Bogu. Moglo bi se reći da križ razotkriva svu dubinu duše te pred Bogom i pred ljudima pokazuje tko ona uistinu jest. Isus dovodi duše do potpunog predanja na dvama križevima: na križu boli i na križu ljubavi. Kao što ga na Nebu ljubi svih devet anđeoskih zborova, premda svaki od njih ima svoju posebnu službu – serafinima je, primjerice, povjerena služba ljubavi. Njihov je zbor najbliži njemu kako bi neprestano primao odsjaj njegove ljubavi, tako da se njegova ljubav i njihova neprestano susreću i uzvraćaju jedna drugoj. Tako i dušama na zemlji Bog povjerava različita poslanja: jedne poziva da budu mučenici boli, a druge mučenici ljubavi. Oba puta vješto oblikuju dušu, čineći je dostojnom sudjelovanja u njegovu otkupiteljskom djelu. Ljubav učenika prema Gospodinu ima prvenstvo pred ljubavlju prema ocu i majci, ne zato da bi je umanjila, nego da bi je preobrazila. Učenik koji slijedi Isusa ljubi svoga oca i majku, svoga sina i kćer, ali ih ljubi ljubavlju koja nadilazi krvne veze. Križ Gospodinov sve čini novim.