KNJIGA NEBA, 2. svezak,7. listopada 1899.
Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.
Otk 3, 20
Kako vidi Isusa srditog na ljude.
Jutros blagoslovljeni Isus nije dolazio te sam morala biti vrlo strpljiva čekajući ga. U svojoj nutrini stalno sam govorila: „Moj dragi Isuse, dođi, nemoj da te toliko čekam! Nisam te vidjela od sinoć, a sada je već kasno i ti još uvijek ne dolaziš? Vidiš koliko sam strpljenja imala čekajući te. O, molim te! Nemoj dopustiti da izgubim strpljenje zbog tvog dugog odgađanja dolaska, jer onda ćeš ti biti krivac sa svojim odgađanjem. Zato dođi, jer više ne mogu izdržati.“
Dok sam govorila ovo i druge besmislice, moje jedino Dobro je došlo, ali na moju veliku žalost vidjela sam ga gotovo srditog na ljude. Odmah sam mu rekla: „Moj dobri Isuse, molim te, izmiri se sa svijetom.“
A On mi reče: „Kćeri, ne mogu. Ja sam poput kralja koji želi ući u jednu kuću, ali ta je kuća puna prljavštine, truleži i drugih nečistoća. Kralj, kao kralj, ima vlast ući unutra, nitko mu to ne može zabraniti, i čak svojim vlastitim rukama može očistiti tu kuću, ali to ne želi učiniti jer nije dostojno njegove kraljevske osobe da se spušta na tu nisku razinu. I sve dok netko drugi ne očisti tu kuću, unatoč tome što ima moć, volju i veliku želju – do te mjere da pati zbog toga – nikada neće smatrati prikladnim da stupi nogom unutra. Takav sam i ja.
Ja sam kralj koji može i želi, ali želim njihovu volju, želim da oni uklone trulež grijeha da bih mogao ući i pomiriti se s njima. Ne, nije dostojno mojeg kraljevskog dostojanstva ući i pomiriti se s njima; naprotiv, neću učiniti drugo nego slati kazne. Oganj nevolja preplavit će ih sa svih strana, sve dok ih ne sruši, kako bi se prisjetili da postoji Bog – jedini koji im može pomoći i osloboditi ih.“
A ja, prekidajući njegov govor, rekoh mu: „Gospodine, ako ćeš posezati za kaznama, ja želim poći s ovoga svijeta, ne želim više ostati na ovoj zemlji. Kako će moje srce moći podnijeti da gleda tvoja stvorenja kako pate? A Isus, poprimivši blag izraz, reče mi:
„Ako ti odeš, gdje ću ja onda prebivati na ovoj zemlji? Za sada
razmišljajmo o tome da budemo zajedno ovdje dolje, jer na Nebu ćemo biti zajedno zadugo – koliko traje cijela vječnost. I onda, zar si tako brzo zaboravila svoju službu da mi budeš majka na zemlji? Stoga, dok budem kažnjavao ljude, ja ću dolaziti da se sklonim i prebivam s tobom.“
A ja: „Ah, Gospodine, čemu koristi moje stanje žrtve kroz tolike godine? Kakvo je dobro iz toga proizašlo za narode? Govorio si mi da me želiš kao žrtvu kako bi poštedio narod, a sada pokazuješ kako će se te kazne, umjesto da su se dogodile prije mnogo godina, dogoditi kasnije, niti više niti manje od toga.“
A On će: „Kćeri moja, ne govori tako. Bio sam strpljiv iz ljubavi prema tebi, i dobro koje je iz toga proizašlo je da su strašne kazne koje su trebale trajati jako dugo, sada postale kraće. I zar to nije dobro, da netko, umjesto da bude pod teretom kazne dugi niz godina, to podnosi samo neko kraće vrijeme? Osim toga, tijekom ovih proteklih godina, bilo je ratova i iznenadnih smrti - ljudi koji nisu
trebali imati vremena za obraćenje - a ipak su ga imali i spasili se. Zar to nije veliko dobro? Ljubljena moja, za sada nije potrebno da ti shvatiš korist svog stanja, ni za sebe ni za narod, ali pokazat ću ti to kada dođeš u Nebo, a na Sudnji dan pokazat ću to svim narodima. Zato, nemoj više govoriti na taj način.“