KNJIGA NEBA, 2. svezak,30. listopada 1899.

Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: " O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!  

Lk 19, 41-42

Prijetnje kaznama. Ne suobličuje se Pravdi.

Jutros je moj dobrostivi Isus došao sav žalostan, a prve riječi koje mi je rekao bile su:

„Siromašni Rime, kako ćeš biti uništen! Gledajući te, plačem nad

tobom!”

I govorio je to s takvom nježnošću da je izazivalo sažaljenje. No, nisam mogla shvatiti odnosi li se to samo na ljude ili i na zgrade. Budući da sam imala poslušnost da se ne suobličujem Pravdi, nego da molim, rekla sam mu: „Moj ljubljeni Isuse, kada je riječ o kaznama, tada ne treba više raspravljati, nego samo moliti.”

I tako sam počela moliti, ljubiti njegove rane i činiti djela zadovoljštine. Dok sam to činila, s vremena na vrijeme On bi mi rekao: „Kćeri moja, nemoj mi činiti nasilje; čineći tako, ti me silom želiš prisiliti, zato budi mirna.”

A ja: „Gospodine, poslušnost to želi, nisam ja ta koja to činim.”

On je dodao: „Rijeka bezakonja je tolika da prijeti sprječavanju

otkupljenja duša; i samo molitva i ove moje rane mogu spriječiti ovu silovitu rijeku da ne proguta sve u sebe.”

Deo Gratias.

Nihil obstat

Canonico Hanibale

M. Di Francia

Eccl.

Imprimatur

Arzobispo Giuseppe M. Leo

Octobre de 1926