KNJIGA NEBA, 2. svezak,29. listopada 1899.
Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
Gal 5, 24
Isus je nosi u naručju i poučava je.
Moj ljubljeni Isus nastavlja dolaziti, ali ovoga jutra čim je došao, uzeo me u svoje naručje i izveo me izvan mene same. Dok sam bila u njegovim rukama, razumjela sam mnoge stvari, a osobito to da, kako bih mogla slobodno biti u Gospodinovom naručju, ulaziti i izlaziti iz njegova Srca kada duša poželi, i da ne bih bila teret niti smetnja blaženom Isusu, bilo je apsolutno nužno potpuno se osloboditi svega. Stoga sam mu svim srcem rekla: „Moje drago i jedino Dobro,
ono što tražim za sebe jest da me ogoliš od svega, jer dobro vidim da je, kako bih bila ponovno odjevena tobom, živjela u tebi i kako bi ti ponovno živio u meni, potrebno da nemam ni sjenu onoga što ne pripada tebi." A On će, sav dobrohotan:
„Kćeri moja, osnovni uvjet da bih ja mogao ući u neku dušu i oblikovati svoje prebivalište jest potpuna odvojenost od svega. Bez toga ne samo da ne mogu prebivati u njoj, nego se niti jedna krepost ne može nastaniti u duši. Nakon što duša izbaci sve, tada ja ulazim u nju i, sjedinjen s njezinom voljom, gradimo kuću. Temelji te kuće oslanjaju se na poniznost, a što su temelji dublji, to će zidovi biti viši i jači. Ti zidovi bit će sagrađeni od kamenja mrtvljenja,zacementirani najčišćim zlatom ljubavi. Nakon što su zidovi izgrađeni, ja, kao
vrhunski slikar, ne koristim vapno i vodu, nego zasluge moje Muke kao vapno i boje moje Krvi kao vodu, kako bih sve ožbukao i naslikao najizvrsnije slike što sve služi da kuću dobro zaštiti od kiša, snijega i bilo kakvih potresa. Zatim dolaze vrata, a da bi bila čvrsta poput drveta i otporna na crvotočine, potrebna je šutnja koja daje smrt vanjskim osjetilima. Za očuvanje ove kuće potreban je čuvar koji bdije nad njom posvuda, iznutra i izvana, a to je sveti strah Božji koji je štiti od svake nepogode, vjetra ili bilo čega što bi je
moglo ugroziti. Taj sveti strah bit će zaštita kuće: neće djelovati iz straha od kazne, nego iz straha da ne uvrijedi gospodara kuće. Taj sveti strah poticat će dušu da sve čini jedino zato da ugodi Bogu, bez ikakvih drugih namjera. Zatim treba ukrasiti kuću i ispuniti je blagom: to blago trebaju biti svete želje i suze.
To su bila blaga Staroga zavjeta; u njima su nalazili svoje spasenje, u
ispunjavanju svojih zavjeta svoju utjehu, snagu u patnjama;. ukratko, svu svoju sreću polagali su u želju za budućim Otkupiteljem, i u toj su želji djelovali poput pravih atleta. Duša bez želje djeluje gotovo kao mrtva; čak i same kreposti postaju joj dosadne, sve joj je teško, sve joj je mrsko; ništa joj se ne sviđa i na putu dobra ide gotovo puzeći. Sasvim suprotno je za dušu koja čezne i želi: ništa joj nije teško, sve je radost; ona leti, čak i u samim patnjama pronalazi
svoje zadovoljstvo. To je zato što je postojala prethodna želja, a stvari koje se unaprijed žele, zatim se ljube i u toj se ljubavi pronalaze najugodnija zadovoljstva. Stoga, prije nego što se ova kuća sagradi, mora postojati želja. Ukrasi te kuće bit će najdragocjenije kamenje, biseri i najskuplji dragulji mog života koji je bio uvijek utemeljen na čistoj patnji i trpljenju. I budući da Onaj koji prebiva u toj kući jest darovatelj svakog dobra, On će je opremiti svim krepostima, namirisati je najugodnijim miomirisima, učiniti da zamirišu najljepši cvjetovi, da u njoj odjekuje nebeska melodija najugodnijih tonova i da se u njoj udiše zrak Raja.
Zaboravila sam reći da treba vidjeti postoji li unutarnji mir, a to ne smije biti ništa drugo nego sabranost i tišina unutarnjih osjetila.
Nakon toga, i dalje sam bila u naručju našega Gospodina i osjećala sam se potpuno ogoljena, u tom trenutku vidjela sam prisutnog ispovjednika, a Isus mi je rekao, ali činilo mi se da se želi našaliti sa mnom da vidi što ću ja reći:
„Kćeri moja, ti se lišena svega, a znaš da kada je netko svučen, potreban je netko drugi da se pobrine za to da ga odjene, nahrani i da mu dade jedno mjesto. Ti, gdje želiš boraviti, u naručju ispovjednika ili u mojem?”
I dok je tako govorio, činilo se da me želi staviti u naručje ispovjednika. Počela sam inzistirati da to ne želim, a On je inzistirao da to želi. Nakon malo prepiranja, rekao mi je:
„Ne boj se, držim te u svome naručju.”
I tako smo ostali u miru.