KRALJICA NEBA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - DODATAK - POUKA PETA

Pouka peta

Kraljica Neba u Kraljevstvu Božje Volje. Pohod Hramu. Marija - uzor

molitve. Gubitak Isusa. Radosti i boli.

Duša se obraća svojoj Nebeskoj Majci

Sveta Majko, tvoja me majčinska ljubav sve snažnijim glasom poziva k tebi. Već te vidim posve zauzetu pripremama, spremnu da pođeš iz Nazareta. Majko moja, nemoj me ostaviti, povedi me sa sobom, a ja ću s pažnjom slušati tvoje daljnje uzvišene pouke.

Pouka Kraljice Neba

Ljubljena kćeri, tvoje društvo i pažnja s kojom slušaš moje nebeske pouke kako bi me nasljedovala, najčišće su radosti koje možeš pružiti mome majčinskom Srcu. Radujem se jer s tobom mogu podijeliti neizmjerna bogatstva svoje baštine. Upravi sada svoj pogled čas na Isusa, čas na mene i pažljivo me slušaj. Ispričat ću ti jedan događaj iz svoga života koji mi je, premda je imao utješan završetak, ipak bio veoma bolan. Zamisli da bih umrla od same boli da mi Božja Volja nije neprestano davala nove gutljaje snage i milosti. Mi smo nastavili živjeti u tihoj kućici u Nazaretu, a moj dragi Sin rastao je u milosti i mudrosti. Bio je privlačan zbog slatkoće i blagosti svoga glasa, zbog očaravajuće ljepote svojih očiju i zbog ljupkosti čitave svoje Osobe. Da, moj je Sin bio doista lijep, neizmjerno lijep!

Tek što je navršio dvanaest godina, po običaju smo pošli u Jeruzalem proslaviti

Pashu. Krenuli smo na put: On, sveti Josip i ja. Često, vrlo često, dok smo

pobožno i sabrano hodili, moj bi Isus prekidao tišinu te bi nam govorio čas o

svome Nebeskom Ocu, čas o neizmjernoj ljubavi koju je u svome srcu gajio prema dušama. U Jeruzalemu smo se odmah uputili u Hram i, stigavši onamo, ničice smo se bacili licem na zemlju, duboko smo se poklonili Bogu i dugo molili. Naša je molitva bila toliko žarka i sabrana da je otvarala Nebesa, privlačila i vezivala Nebeskog Oca te tako ubrzavala pomirenje između Njega i ljudi. Sada, kćeri moja, želim ti povjeriti jednu patnju koja me muči: nažalost, ima mnogo onih koji doduše idu u crkvu moliti, ali molitva koju upućuju Bogu

zaustavlja se na njihovim usnama, jer su njihovo srce i njihov um daleko od

Njega! Koliko ih samo dolazi u crkvu iz puke navike ili da uzalud potrate vrijeme! Takvi zatvaraju Nebo umjesto da ga otvaraju. A koliko se samo nepoštivanja događa u kući Božjoj! Kolike bi se pošasti spriječile i kolike bi se kazne pretvorile u milosti kad bi se sve duše trudile nasljedovati naš primjer!

Samo ona molitva koja izvire iz duše u kojoj vlada Božja Volja djeluje

neodoljivom snagom na Božje Srce. Ona je toliko snažna da ga osvaja i od njega zadobiva najveće milosti. Zato se trudi živjeti u Božjoj Volji, a tvoja Majka, koja te ljubi, udijelit će tvojoj molitvi prava svoga moćnog zagovora.

Nakon što smo u Hramu ispunili svoju dužnost i proslavili Pashu, spremili smo

se za povratak u Nazaret. U metežu mnoštva razdvojili smo se: ja sam ostala sa

ženama, a Josip se pridružio muškarcima. Pogledala sam oko sebe da se uvjerim je li moj dragi Isus pošao sa mnom; ali kako ga nisam vidjela, pomislila sam da je ostao sa svojim ocem Josipom. No kakvo li je bilo moje iznenađenje i tjeskoba kad sam, stigavši na mjesto gdje smo se trebali ponovno sastati, opazila da nije uz njega! Ne znajući što se dogodilo, osjetili smo takav strah i takvu bol da smo oboje zanijemili. Shrvani bolom, žurno smo se vratili natrag, tjeskobno pitajući svakoga koga bismo susreli: "Ah, recite nam jeste li vidjeli Isusa, našeg Sina, jer bez njega više ne možemo živjeti!" I plačući smo opisivali kako izgleda: "On je sav ljubak, njegove lijepe modre oči blistaju svjetlom i govore srcu; njegov pogled pogađa, zanosi i zarobljava. Njegovo čelo je veličanstveno, a lice lijepo, očaravajuće ljepote; njegov preslatki glas dopire do samoga srca i ublažava svaku gorčinu; njegova kovrčava kosa, poput najfinijeg zlata, čini ga divnim i ljupkim. U njemu je sve veličanstveno, dostojanstveno i sveto; on je najljepši među sinovima ljudskim!" No, unatoč svim našim traženjima, nitko nam nije znao ništa reći. Bol koju sam osjećala sve je više rasla te sam gorko plakala. U mojoj su se duši svakog trena otvarale duboke rane koje su mi zadavale prave smrtne muke. Predraga kćeri, ako je Isus bio moj Sin, on je bio i moj Bog, zato je moja bol bila posve božanskog reda, to jest tako snažna i neizmjerna da je nadilazila sve druge moguće patnje zajedno. Da me Božja Volja koju sam posjedovala nije neprestano podupirala svojom božanskom snagom, umrla bih od boli i tuge. Vidjevši da nam nitko ne može ništa kazati, tjeskobno sam ispitivala Anđele koji su me okruživali: "Recite mi, gdje je moj ljubljeni Isus? Kamo da krenem da ga pronađem? Ah, recite mu da više ne mogu izdržati, donesite ga na svojim krilima u moje naručje! O, moji Anđeli, smilujte se mojim suzama, priskočite mi u pomoć,

donesite mi Isusa!" U međuvremenu, pošto ga nismo uspjeli naći, vratili smo se u Jeruzalem. Nakon tri dana gorkih uzdaha, suza, tjeskobe i straha, ušli smo u Hram; ja sam sve pažljivo pregledavala oko sebe. I tada, konačno, na svoju veliku radost, ugledah svoga Sina kako stoji među učiteljima Zakona. Govorio je s takvom Mudrošću i dostojanstvom da su svi koji su ga slušali ostali zaneseni i zadivljeni. Čim sam ga ugledala, osjetila sam kako mi se ponovno vraća život i istoga sam časa shvatila koji je bio razlog njegova nestanka.

A sada, nekoliko riječi tebi, predraga kćeri. U ovom otajstvu moj Sin htio je dati meni i tebi uzvišenu pouku. Možda bi mogla pomisliti da On nije znao što ja trpim? Nipošto, jer su se moje suze, moje traženje, moja gorka i silna bol

odražavali u njegovu Srcu. Pa ipak, tijekom tih tako bolnih sati, On je svojoj

Božanskoj Volji žrtvovao vlastitu Majku, onu koju toliko ljubi, da mi pokaže kako ću i ja jednoga dana morati žrtvovati njegov vlastiti život Vrhovnoj Volji.

U toj neizrecivoj boli nisam zaboravila na tebe, ljubljena moja. Misleći da će ti

ona poslužiti kao primjer, stavila sam je na raspolaganje tebi kako bi i ti, u

prikladnom času, mogla imati snagu sve žrtvovati Božjoj Volji. Čim je završio

govor, mi smo mu pristupili s poštovanjem i uputili mu blagi prijekor: "Sine, zašto si nam to učinio?" A On nam je s božanskim dostojanstvom odgovorio: "Zašto ste me tražili? Zar niste znali da sam ja došao na svijet proslaviti svoga Oca?" Shvativši uzvišeno značenje toga odgovora i poklonivši se u njemu Božjoj Volji, vratili smo se u Nazaret. Kćeri moga majčinskoga Srca, poslušaj me. Kada sam izgubila svoga Isusa, bol koju sam osjetila bila je neizmjerno velika; ipak se toj boli pridružila još jedna, druga - bol zbog tvoje vlastite izgubljenosti. Naime, predviđajući da ćeš se udaljiti od Božje Volje, osjetila sam se u isti mah lišena Sina i kćeri, stoga je moje majčinstvo dvostruko trpjelo. Kćeri moja, kada budeš u napasti da izvršiš svoju volju umjesto Božje, pomisli da, napuštajući Božanski Fiat, riskiraš izgubiti i Isusa i mene te pasti u kraljevstvo bijede i poroka. Stoga održi riječ koju si mi dala: da ćeš ostati neraskidivo sjedinjena sa mnom, a ja ću ti udijeliti milost da više nikada ne budeš pod vlašću svoje volje, nego isključivo Božje Volje.

Duša

Sveta Majko, drhtim pri pomisli na bezdane u koje me moja volja može strovaliti. Zbog nje mogu izgubiti tebe, mogu izgubiti Isusa i sva nebeska dobra. Majko, ako mi ti ne pomogneš, ako me ne okružiš snagom Svjetla Božje Volje, osjećam da mi nije moguće ustrajno živjeti po Božjoj Volji. Stoga svu svoju nadu polažem u tebe; u tebe se uzdam, od tebe sve očekujem. Tako neka bude.

Cvjetić

Izmolit ćeš tri Zdravomarije kao naknadu za duboku bol koju sam podnijela

tijekom tri dana dok sam bila lišena svoga Isusa.

Usklik

Sveta Mama, daj da zauvijek izgubim svoju volju, kako bih živjela samo u Božjoj Volji.