KRALJICA NEBA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - DODATAK - POUKA DRUGA
Pouka druga
Kraljica Neba u Kraljevstvu Božje Volje. Započinje prvi čas boli: junaštvo
u podvrgavanju božanskog Djeteta oštrom rezu obrezanja.
Duša se obraća svojoj Nebeskoj Majci
Božanska Majko, tvoja me ljubav snažno privlači k tebi, jer želiš da sudjelujem u tvojim radostima i u tvojim bolima, kako bih ih zatvorila u svoje srce kao zalog tvoje ljubavi i ljubavi maloga Isusa. Tako ću razumjeti koliko ste me ljubili i koliko sam dužna nasljedovati vas, imajući pred očima uzor vašega života, kako bih od njega načinila savršenu kopiju. A ti, sveta Majko, pomozi mi da vas mogu nasljedovati.
Pouka Kraljice Neba
Predraga kćeri, kako čeznem za tvojim društvom da ti mogu ispričati našu priču ljubavi i boli! Društvo čini radosti slađima, ugodnijima i dražima, a bol biva ublažena slatkim društvom onoga koji nas ljubi. Sada znaj da je prošlo tek osam dana od rođenja božanskog Djeteta. Sve je bilo slavlje i radost; i sva se stvorenja, kao u svečanom ruhu, slavila i radovala se Djetetu Stvoritelju. No dužnost je prekinula naše radosti, jer je u ono vrijeme postojao zakon da se svi prvorođenci moraju podvrgnuti oštrom rezu obrezanja. Moje majčinsko Srce krvarilo je od boli pri pomisli da moram izložiti svoga ljubljenog Sina, moj Život, samoga svoga Stvoritelja, tako oštroj boli. Oh, kako bih rado uzela njegovu bol na sebe! Ali Vrhovna Volja nadvladala je moju ljubav, i dajući mi junačku snagu, zapovjedila mi je da se božansko Dijete obreže. Kćeri moja, ne možeš shvatiti koliko me to stajalo; ali je pobijedio Božanski Fiat i ja sam poslušala, sjedinjena sa svetim Josipom. Dali smo naš zajednički pristanak i
moj ljubljeni Sin bio je obrezan. Pri tom bolnom rezu osjećala sam kao da mi se Srce slama i zaplakala sam. Sveti Josip je plakao, a moje drago Djetešce jecalo; bol je bila tolika da je drhtao i, gledajući me, u meni je tražio pomoć. Kakav je to bio čas boli i muke za sve troje! Bila je to bol tako velika da je, više nego more, preplavljivala sva stvorenja kako bi im za njihov spas donijela prvi zalog i sam život moga Sina.
Sada, blagoslovljena kćeri, znaj da je taj rez sadržavao duboka otajstva. Prvo: to je bio pečat koji je u malo Čovještvo Nebeskog Djeteta utisnuo bratstvo sa cijelom ljudskom obitelji, a Krv koju je prolio bila je prvi zalog Božjoj Pravdi za otkupljenje svih ljudskih naraštaja. Drago Djetešce bilo je nevino; nije bilo
podložno tom zakonu. Ali je htjelo podvrgnuti se njemu, najprije da dade primjer, a zatim da ulije povjerenje i hrabrost te svima kaže: "Ne bojte se, ja sam vaš mali brat, sličan vama. Ljubimo se i ja ću vas sve spasiti; sve ću vas dovesti svome nebeskom Ocu kao svoju dragu braću."
Kćeri moja, kakav nam primjer daje Nebesko Djetešce! On, koji je Tvorac zakona, pokorava se zakonu. Tek što je navršio osam dana od rođenja, već to smatra svojom dužnošću i podvrgava se oštrom rezu obrezanja - rezu neizbrisivom, kao što je neizbrisivo i jedinstvo koje je došao uspostaviti s posrnulim čovječanstvom. To nam govori da se svetost sastoji u vršenju vlastitih dužnosti, u obdržavanju zakona i u izvršavanju Božje Volje. Svetost bez dužnosti ne postoji. Upravo dužnost unosi red, sklad i pečat u svetost.
Osim toga, kćeri moja, moraš znati da je, od trenutka kada se Adam nakon kratkog života u nevinosti odvojio od Božje Volje, njegova ljudska volja ostala ranjena jače nego smrtonosnim nožem. Kroz tu ranu ušli su krivnja i strasti, izgubljen je lijepi dan Božje Volje i on je pao toliko nisko da je izazivao sažaljenje. A moj dragi Sin, nakon radosti svoga rođenja, htio je biti obrezan kako bi ta njegova rana izliječila onu ranu koju je Adam zadobio vršeći svoju vlastitu volju. Svojom Krvlju pripravio mu je kupelj da ga opere od svih njegovih grijeha, da ga ojača i uljepša, kako bi ga učinio dostojnim ponovno primiti onu Božju Volju koju je on odbacio a koja je bila njegova svetost i sreća. Kćeri, nije bilo djela ni patnje koju je On podnio a da njome nije nastojao ponovno uspostaviti Božju Volju u stvorenjima. Zato neka ti bude na srcu da u svim okolnostima, pa i u onima bolnima i ponižavajućima, u svemu vršiš Božju Volju, jer su upravo takve okolnosti prva tvar u kojoj se Ona skriva kako bi u stvorenju ostvarila svoj djelatni život. Sada, predraga kćeri, iz tako velike patnje rodila se najljepša radost koja nam je zaustavila suze. Čim je bio obrezan dali smo mu presveto ime Isus, kako je to htio Anđeo. Izgovarajući to presveto ime, osjetili smo toliku radost i utjehu da je naša bol bila ublažena. Tim više što će u tom imenu svatko tko to želi naći melem za svoje boli, obranu u pogibeljima, pobjedu u kušnjama, ruku koja će ga sačuvati od pada u grijeh i lijek za sva njegova zla. Pred presvetim imenom Isusovim drhti pakao, anđeli ga štuju, i ono milozvučno odzvanja u ušima Nebeskog Oca. Pred tim imenom svi se prigibaju i klanjaju. Ime je to moćno, sveto i veliko; a tko ga
zaziva s vjerom, osjetit će čudesa i čudesnu tajnu snage toga presvetog imena.
Kćeri moja, preporučam ti: uvijek izgovaraj ovo ime - Isus. Kada vidiš da je tvoja ljudska volja slaba, kolebljiva i nesigurna u vršenju Božje Volje, ime Isus učinit će da se ponovno uzdigne u Božju Volju. Ako si potištena, zovi Isusa; ako radiš, zazovi Isusa; ako spavaš zazovi Isusa; a kad se probudiš neka prva riječ bude Isus. Zazivaj ga uvijek: to je ime koje sadrži mora milosti, ali ih daje onome tko ga zaziva i ljubi.
Duša svojoj Kraljici
Nebeska Majko, koliko ti moram zahvaliti za tolike lijepe pouke koje si mi dala! Ah, molim te, upiši ih u moje srce kako ih nikada ne bih zaboravila. I još te molim: podaj mojoj duši kupelj Krvi nebeskog Djeteta da izliječi rane moje ljudske volje, kako bi se u meni zatvorila Božja Volja. Molim te da mi, kao stražu, nad svakom ranom upišeš presveto ime Isus.
Cvjetić
Danas ćeš, u moju čast, učiniti pet djela ljubavi presvetom imenu Isusovom i
suosjećat ćeš sa mnom u boli koju sam podnijela pri obrezanju moga Sina Isusa.
Usklik
Majko moja, upiši u moje srce ime "Isus", kako bi mi dalo milost živjeti po Božjoj Volji.