KNJIGA NEBA, 2. svezak,26. rujna 1899.
Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.
Gal 2, 20
Uzrok zašto Isus uopće ne uzima u obzir protivljenja. Apstraktni i intuitivni pogled duše.
Kad je jutros došao moj ljubljeni Isus, prenio me izvan mene same, ali na moju veliku žalost, vidjela sam ga s leđa. Koliko god sam ga molila da mi dopusti vidjeti njegovo presveto lice, bilo mi je nemoguće. U sebi sam pomislila: „Tko zna nije li to zbog mog protivljenja poslušnosti u pisanju što mi ne dopušta vidjeti njegovo presveto lice.” I dok sam to govorila, plakala sam. Pustivši da se isplačem, okrenuo se i rekao mi: „Ja ne pridajem nikakvu važnost tvojim protivljenjima, jer je tvoja volja toliko sjedinjena s mojom da ne možeš željeti ništa drugo osim onoga što ja želim. Dakle, iako ti je to odbojno, istovremeno osjećaš privlačnost kako te kao magnet nešto privlači da to učiniš. Stoga tvoje protivljenje ne služi ničemu drugom osim da učini krepost poslušnosti još ljepšom i sjajnijom. Zato na to ne obraćam pažnju.”
Nakon toga, pogledala sam njegovo prelijepo lice i u svojoj nutrini osjećala sam neopisivu radost. Okrenuvši se prema Njemu rekoh: „Preslatka moja Ljubavi, ako ja toliko uživam gledajući te, što li je tek osjećala naša Kraljica Majka kada si se zatvorio u njezinu prečistu utrobu? Kakva li je to radost bila, kolike milosti si joj udijelio?”
A On će: „Kćeri moja, radosti i milosti koje sam izlio u nju bile su tolike i takve da je dovoljno reći da ono što sam ja po naravi, naša je Majka postala po milosti. Štoviše, kako nije imala grijeha, moja milost mogla je slobodno vladati u njoj tako da nema ništa u mome Biću što joj nisam podario.”
U tom trenutku činilo mi se da vidim našu Kraljicu Majku kao da je drugi Bog, s tom jedinom razlikom što je kod Boga to njegova vlastita narav, a u Presvetoj Mariji to je zadobivena milost. Tko bi mogao opisati kako sam ostala zapanjena i kako mi se um gubio gledajući to zadivljujuće čudo milosti? Zatim sam se okrenula Njemu i rekla mu: „Ljubljeno moje Dobro, naša Majka imala je toliko dobra jer si joj se ti pokazivao intuitivno. Ja bih htjela znati kako se meni pokazuješ? Apstraktnom ili intuitivnom vizijom? Tko zna nije li to ipak apstraktna?”
A On će: „Želim ti objasniti razliku između jednog i drugog. U apstraktnoj viziji, duša promatra Boga, dok kod intuitivnog ulazi u Njega i prima milosti – to jest, prima u sebe sudjelovanje u Božanskom Biću. A ti, koliko si puta sudjelovala u mome Biću? Ta patnja, koja ti se čini gotovo prirodnom; ta čistoća, do te mjere da osjećaš kao da nemaš tijelo; i mnoge druge stvari, zar ti ih nisam dao kada sam te intuitivno privukao k sebi?”
Ah, Gospodine, to je doista istina! A ja – kakvu sam ti zahvalnost
iskazala za sve to? Kakav je bio moj odgovor? Osjećam kako crvenim već na samu pomisao na to, ali molim te, oprosti mi, i učini neka me na Nebu i na zemlji prepoznaju kao predmet tvojeg beskrajnog milosrđa."