KNJIGA NEBA, 2. svezak ,22. rujna 1899.
Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
Rim 8,28
Isus joj govori o njezinim spisima. Protivštine s poslušnošću.
Osjećala sam kao da mi je čavao zabijen u srce zbog riječi koje je jučer izgovorio slatki Isus, a budući da je On uvijek blag prema ovoj bijednoj grešnici došao je da ublaži moje boli i pun sućuti, rekao mi je: „Kćeri moja, nemoj se više žalostiti. Znaj da sve ono što ti dajem da napišeš, bilo o krepostima ili u usporedbama, ne služi ničem drugome nego da ti ocrtaš samu sebe i savršenstvo do kojeg sam doveo tvoju dušu.”
O, Bože, kakvu veliku odbojnost osjećam dok pišem ove riječi – jer mi se čini da nisu istinite. Osjećam da još uvijek ne razumijem što je to krepost i savršenstvo, ali poslušnost tako želi, a bolje je umrijeti nego imati posla s njom. Utoliko više što ona ima dva lica: ako se učini ono što ona kaže, poprima izgled plemenite gospođe i mazi te kao najvjernija prijateljica, čak ti obećava sva dobra koja postoje na Nebu i na zemlji; ali čim osjeti i najmanju sjenu protivljenja, odmah, bez ikakvog upozorenja pretvara se u ratnika koji sprema oružje da te rani i uništi. O, moj Isuse, kakva je to vrsta kreposti ta poslušnost,
koja čini da čovjek drhti već pri samoj pomisli na nju?
Dakle, dok mi je Isus govorio te riječi, ja sam mu rekla: ‘Moj dobri Isuse, kakva je korist mojoj duši što sam primila tolike milosti, ako mi one kasnije zagorčavaju sav moj život, osobito u trenucima tvoje odsutnosti? Jer spoznaja tko si ti, i koga sam lišena, za mene je neprekidno mučeništvo. Dakle, one mi ne služe ničemu osim da živim neprestano ojađena.’
A On je dodao: „Kada netko kuša slatkoću neke hrane, a potom je prisiljen uzeti nešto gorko, da bi uklonio tu gorčinu, udvostručuje želju za slatkim; i to mu mnogo koristi, jer kad bi stalno kušao samo slatko, a nikada gorko, ne bi cijenio slatkoću. Ako bi, pak, stalno kušao gorko, a da ne zna za slatkoću, ne bi je mogao niti poželjeti; stoga i jedno i drugo koristi. Tako je i tebi.”
A ja ću na to: ‘Najstrpljiviji moj Isuse, koji podnosiš jednu tako bijednu i nezahvalnu dušu, oprosti mi, čini mi se ovaj put previše propitujem.'
A Isus će: „Ne uznemiruj se; Ja sam taj koji u tvojoj nutrini izaziva te poteškoće kako bih imao priliku razgovarati s tobom, i ujedno te poučiti u svemu.”