KNJIGA NEBA, 2. svezak, 24. listopada 1899.
Za kratak trenutak ostavih tebe, al u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al u ljubavi vječnoj smilovah se tebi, govori Jahve, tvoj Otkupitelj.
Iz 54, 7-8
Čovjek je odraz Božanskog Bića.
Ovoga jutra moj ljubljeni Isus je došao i izveo me izvan mene same, među ljude, i činilo se da Isus promatra stvorenja pogledom punim samilosti, a same kazne izgledale su poput njegovog beskrajnog milosrđa koje je izašlo iz najintimnijeg dijela njegovog preljubljenog Srca. Zatim, okrenuvši se prema meni, rekao mi je:
„Kćeri moja, čovjek je odraz Božanskog Bića, i budući da je naša hrana ljubav – uvijek uzajamna, usklađena i postojana među trima Božanskim Osobama – tako i čovjek, budući da je izašao iz naših ruku i iz čiste, nesebične ljubavi, on je poput čestice naše hrane. A sada nam je ta čestica postala gorka; ne samo to, nego se većina njih, udaljivši se od Nas, pretvorila u pašu paklenih plamenova i u hranu neumoljive mržnje demona, naših i njihovih glavnih neprijatelja. Ovo je glavni uzrok naše žalosti zbog gubitka duša: jer one su naše – nešto što pripada Nama. Isto tako, razlog zbog kojega ih kažnjavam je upravo velika ljubav koju osjećam prema njima, kako bih mogao spasiti njihove duše.”
A ja: „Ah, Gospodine, čini se da ovaj put nemaš drugih riječi osim onih o kaznama. Tvoja moć ima toliko drugih sredstava da spasi te duše. A zatim, kad bih barem bila sigurna da će sva ta patnja pasti na njih i da ćeš ti ostati slobodan, bez trpljenja u njima, mogla bih to prihvatiti; ali vidim da već sad jako trpiš zbog onih kazni koje si poslao. Što će biti ako nastaviš slati još kazni?“
A Isus: „Unatoč svemu što trpim, ljubav me potiče da pošaljem još teže kazne, i to zato što ne postoji snažnije sredstvo da prisilim čovjeka da uđe u sebe i upozna što on uistinu jest, od toga da vidi sebe razorenog. Druga sredstva, čini se, samo ga još više osnažuju u njegovoj oholosti, stoga suobliči se mojoj Pravdi. Dobro vidim da te ljubav koju osjećaš prema meni snažno potiče da se ne suobličiš meni i da nemaš srca gledati me kako patim, ali i moja Majka koja
me ljubila više od svih stvorenja i koju nitko nikada ne može nadmašiti u ljubavi, ipak se - kako bi spasila te duše - suobličila Pravdi i prihvatila gledati me da toliko trpim. Ako je to učinila moja Majka, kako to ne bi mogla učiniti ti?“
Dok je Isus govorio, osjećala sam kako me moja volja toliko privlači njegovoj, da gotovo više nisam mogla odoljeti da se ne suobličim njegovoj Pravdi. Nisam znala što reći, toliko sam bila uvjerena; ali ipak, još nisam izrekla svoju volju. Isus je nestao, a ja sam ostala u toj dvojbi – trebam li se suobličiti ili ne.