KRALJICA NEBA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - DODATAK - POUKA ČETVRTA

Pouka četvrta

Kraljica Neba u Kraljevstvu Božje Volje. Nova zvijezda svojim slatkim

sjajem poziva Mudrace da se poklone Isusu. Bogojavljenje.

Duša se obraća svojoj Nebeskoj Majci

Evo me ponovno, sveta Majko, na tvojim majčinskim koljenima. Slatko Djetešce koje privijaš na svoje grudi i tvoja očaravajuća ljepota toliko me privlače da se ne mogu udaljiti od tebe. Ali danas je tvoj izgled još ljepši. Čini mi se da te bol obrezanja učinila još ljepšom. Tvoj blagi pogled gleda u daljinu, kao da želi vidjeti dolaze li osobe koje su ti drage, jer osjećaš silnu želju da upoznaš ljude s Isusom. Ja se neću maknuti s tvojih koljena, kako bih i ja slušala tvoje lijepe pouke, da ga mogu bolje upoznati i još više ljubiti.

Pouka Kraljice Neba

Predraga kćeri, imaš pravo kada kažeš da me vidiš ljepšom. Znaj da, kada sam

vidjela svoga Sina obrezanog i kako iz rane teče Krv, zavoljela sam tu Krv i tu

ranu te sam postala dvostruko Majka: Majka moga Sina i Majka njegove Krvi i

njegove okrutne boli. Tako sam pred Božanstvom stekla dvostruko pravo

majčinstva, dvostruko pravo na milosti za sebe i za cijeli ljudski rod. Eto zašto me vidiš još ljepšom. Kćeri moja, kako je lijepo činiti dobro i trpjeti u miru iz ljubavi prema Onome koji nas je stvorio! To povezuje Božanstvo sa stvorenjem i daje mu toliko milosti i ljubavi da ga posve preplavi. Ta ljubav i te milosti ne znaju ostati besposlene, nego žele trčati i darivati se svima kako bi objavile Onoga koji je toliko dao. Zato sam osjetila potrebu svima objaviti svojega Sina. Sada, moja blagoslovljena kćeri, Bog koji ništa ne može odbiti onome koji ga ljubi, uzdigao je pod modrim nebom novu zvijezdu, ljepšu i sjajniju od svih. Svojim svjetlom ona ide u potragu za klanjateljima, kako bi svojim tihim sjajem poručila cijelom svijetu: "Rodio se Onaj koji je došao da vas spasi! Dođite, poklonite mu se i prepoznajte u njemu vašega Spasitelja!"

Ali, koje li ljudske nezahvalnosti! Među tolikima samo su tri osobe obratile

pozornost te su, ne obazirući se na žrtve, krenule na put slijediti zvijezdu. I kao

što je zvijezda vodila njihove korake na putu, tako su moje molitve, moja ljubav, moji uzdasi i moje milosti - jer sam htjela da svi upoznaju Nebesko Djetešce, Onoga kojega su očekivala sva stoljeća - poput mnogih zvijezda silazile u njihova srca, prosvjetljivale njihove umove i njihovu nutrinu, tako da su osjećali kako, iako ga još nisu poznavali, ljube Onoga koga su tražili te su ubrzavali korake da stignu i vide Onoga kojega su toliko ljubili. Predraga moja kćeri, moje majčinsko Srce se radovalo zbog vjernosti, odaziva i žrtve ovih Mudraca Kraljeva koji su došli upoznati moga Sina i pokloniti se njemu. Ali ne mogu ti sakriti jednu svoju tajnu bol: među tolikima, tek trojica! I kroz stoljeća koliko se puta ponavlja ta moja bol i ljudska nezahvalnost! Moj Sin i ja neprestano činimo da zasjaju zvijezde, jedna ljepša od druge, kako bismo pozvali: jedne da upoznaju svoga Stvoritelja, druge na svetost, treće da ustanu iz grijeha, a neke na junaštvo određene žrtve… Ali želiš li znati koje su to zvijezde? Jedan bolan susret je zvijezda; jedna istina koja se upozna jest zvijezda; ljubav na koju druga stvorenja ne uzvraćaju jest zvijezda; neuspjeh, patnja, razočaranje, neočekivana sreća - sve su to mnoge zvijezde koje osvjetljuju umove stvorenja i koje, milujući ih, žele ih dovesti do Nebeskog Djetešca koje čezne za ljubavlju i, promrzlo od hladnoće, želi pronaći utočište u njihovim srcima kako bi se dalo upoznati i ljubiti. Ali, jao! Ja koja ga držim u svojim rukama uzalud čekam da mi zvijezde dovedu stvorenja kako bih ga položila u njihova srca. Tako se moje majčinstvo ograničava i sputava;

i dok sam Majka Isusova, onemogućeno mi je biti majkom svima, jer nisu oko

mene i ne traže Isusa. Zvijezde se skrivaju, a oni ostaju u jeruzalemima svijeta,

bez Isusa. Kakva bol, kćeri moja, kakva bol! Potrebni su odaziv, vjernost i žrtva da bi se slijedile zvijezde. A ako u duši osvane sunce Božje Volje, kakva je tek tada potrebna pozornost! Inače se ostaje u tami ljudske volje. Sada, kćeri moja, sveti Mudraci Kraljevi, čim su ušli u Jeruzalem, izgubili su zvijezdu, ali unatoč tome nisu prestali tražiti Isusa. No čim su izišli iz grada, zvijezda se ponovno pojavila i povela ih radosne do betlehemske špilje. Primila sam ih s majčinskom ljubavlju, a drago Djetešce gledalo ih je s tolikom ljubavlju i veličanstvom da je iz njegova malog ljudskog tijela prosijavalo božanstvo. Zato su, prignuvši se, bacili se na koljena pred njegovim nožicama i, klanjajući se, promatrali su tu nebesku ljepotu. Prepoznali su ga kao pravoga Boga i,

promatrajući ga, ostali su zaneseni i ushićeni. Nebesko Djetešce moralo je povući svoje Božanstvo u svoje Čovještvo, jer bi inače ostali ondje nepomični,

nesposobni odmaknuti se od njegovih božanskih nožica. Zatim, kad su došli k

sebi iz ekstaze u kojoj su prikazali zlato svojih duša, tamjan svoje vjere i klanjanja te smirnu čitavoga svojega bića i svakog žrtvovanja koje bi Bog od njih zatražio, prinijeli su još i izvanjske darove, znak svojih nutarnjih čina: zlato, tamjan i smirnu. Ali moja majčinska ljubav još nije bila zadovoljena. Htjela sam položiti slatko Djetešce u njihove ruke, i oh, s koliko su ga ljubavi poljubili i privijali na svoje grudi! U sebi su osjećali predokus Raja. Ovim činom moj je Sin povezao sve poganske narode s poznavanjem pravoga Boga, dao svima pristup dobrima Otkupljenja te označio povratak vjeri svih naroda. Sebe je postavio Kraljem kraljeva i oružjem svoje ljubavi, svojih patnji i svojih suza, vladajući nad svime, prizivao je na zemlju Kraljevstvo svoje Volje. A ja, tvoja Majka, htjela sam biti prva apostolica. Poučila sam ih i ispričala im povijest moga Sina, njegovu žarku ljubav, te sam ih potaknula da ga učine poznatim svima. Zatim sam ih, kao Majka i Kraljica svih apostola, blagoslovila i dala da ih blagoslovi i drago Djetešce. Sretni, sa suzama u očima, krenuli su natrag u svoje krajeve. Ja ih nisam napustila, majčinskom sam ih ljubavlju pratila i da im uzvratim, dala sam im da osjete Isusa u svojim srcima. Kako su samo bili sretni! Znaj da se tek tada osjećam pravom Majkom kada vidim da moj Sin ima vlast, posjed i trajno prebivalište u srcima onih koji ga traže i ljube. A sada, nekoliko riječi tebi, kćeri moja: ako želiš da ti budem prava Majka, dopusti mi da položim Isusa u tvoje srce. Usrećivat ćeš ga svojom ljubavlju, hranit ćeš ga hranom njegove Volje - jer on ne uzima drugu hranu - odijevat ćeš ga svetošću svojih djela. Tada ću doći u tvoje srce i zajedno s tobom ponovno odgajati svoga dragog Sina te ću i tebi i njemu vršiti službu Majke; tako ću osjetiti čiste radosti svoje majčinske plodnosti. Znaj da ono što ne započinje s Isusom koji prebiva u srcu - pa makar to bila i najljepša djela izvana - nikada mi ne može biti ugodno, jer ne nosi u sebi života mojega dragog Sina.

Duša svojoj Nebeskoj Majci

Sveta Majko, kako da ti zahvalim što želiš položiti Nebesko Djetešce u moje srce! Kako sam sretna zbog toga! Molim te, sakrij me pod svoj plašt, da ne vidim ništa drugo nego samo Djetešce koje prebiva u mome srcu. Daj da od čitavog svoga bića učinim jedan jedini čin ljubavi Božje Volje i da toliko uzrastem u Isusu da me On posve ispuni, a da od mene ostane samo veo koji ga skriva.

Cvjetić

Danas ćeš, meni u čast, tri puta doći poljubiti Nebesko Djetešce te ćeš mu dati

zlato svoje volje, tamjan svojih klanjanja i smirnu svojih patnji. I molit ćeš me da ga zatvorim u tvoje srce.

Usklik

Nebeska Mama, zatvori me u zidine Božje Volje da mogu hraniti svoga dragog

Isusa.