KNJIGA NEBA, 2. svezak, 1. listopada 1899.


 


Isus ogorčen zbog oskvrnuća sakramenata.


Jutros se nastavio pokazivati u šutnji, ali vrlo ožalošćen. Ljubljeni Isus imao je na glavi duboko utisnutu gustu krunu od trnja. Moje unutarnje moći su utihnule, nisu se usudile izreći niti jednu jedinu riječ; no, vidjevši koliko jako trpi u glavi, ispružila sam ruke i pažljivo mu skinula krunu. Ali kakva bolna muka je to bila! Rane su se otvarale i krv je tekla u potocima! Iskreno govoreći, to je bio prizor koji para dušu. Kad sam je skinula, stavila sam je sebi na glavu, a On mi je sam pomogao da uđe duboko unutra, ali sve je to bilo u tišini s obje strane. Ali kako sam se iznenadila kad sam ga ponovo pogledala i vidjela da mu nanose uvrede i već jednu drugu krunu stavljaju na glavu! Oh, ljudska podlosti! O, neusporediva strpljivosti Isusova, kako si velika! A Isus je šutio, gotovo ne gledajući u njih, kao da nije htio znati tko su njegovi krvnici. Tada sam mu ponovno skinula krunu, i sve moje unutarnje moći probudile su se u nježnom suosjećanju, pa sam mu rekla:

‘Drago moje Dobro, moj slatki Živote, reci mi, zašto mi više ništa ne

govoriš? Dosad nisi uobičavao skrivati mi svoje tajne. Hajde, razgovarajmo malo, tako ćemo barem malo olakšati bol i ljubav koje nas pritišću.’

A On će: “Kćeri moja, ti si olakšanje u mojim patnjama. Međutim, znaj da ti ništa ne govorim jer me neprestano prisiljavaš da ne kažnjavam narod. Ti se želiš suprotstaviti mojoj Pravednosti, a kad ne učinim kako ti želiš, ti se ražalostiš, a ja zbog tvoga nezadovoljstva osjećam veću bol. Stoga, kako bih izbjegao razočarenja s obje strane, šutim.”

A ja ću: ‘Dobri moj Isuse, zar si možda zaboravio da i ti sam trpiš kad primijeniš svoju Pravdu? Upravo zato što sam vidjela kako i ti patiš u samim stvorenjima još me više potiče da te spriječim u kažnjavanju ljudi. A zatim, vidjeti ta ista stvorenja, kako se okreću protiv tebe, poput tolikih zmija otrovnice, koja bi te, kad bi mogla, već lišila života, jer se osjećaju pogođenima tvojim kaznama - i time još više razdražuju tvoju Pravednost - zato nemam snage izgovoriti Fiat Voluntas Tua (Budi Volja Tvoja).'

A on će: Moja Pravednost ne može više trpjeti. Svi me ranjavaju - svećenici, pobožne osobe, svjetovnjaci, osobito zbog oskvrnuća sakramenata. Neki uopće ne mare za njih i preziru ih; drugi koji ih primaju, pretvaraju ih u trivijalne razgovore, a ostali nezadovoljni u svojim hirovima, vrijeđaju me. O, kako moje Srce pati kad vidim da se sakramenti svode na razinu onih naslikanih platna ili kamenih kipova koji izdaleka izgledaju živo, no kad im se približiš, otkrivaš prijevaru. Zatim ih pokušaš dodirnuti i što nalaziš? Papir, kamen, drvo - nežive objekte. Takvi su u većini slučajeva i sakramenti -svedeni samo na vanjsku formu. A što reći o onima koji ostaju još prljaviji? K tome, tu je i duh koristoljublja koji vlada među posvećenima - to je nešto nad čime treba plakati. Zar ne vidiš da su potpuno usmjereni i na najmanji novčić, do te mjere da ponižavaju vlastito dostojanstvo? No, tamo gdje nemaju koristi, nema želje ni da se prstom makne. Taj duh koristoljublja toliko ih preplavljuje da i sami svjetovnjaci osjete njegov smrad do te mjere da, sablažnjeni takvim ponašanjem, gube vjeru u njihove riječi. Ah, da, nitko me ne štedi; neki me izravno vrijeđaju, a drugi time što propuštaju spriječiti toliko zlo, a ne trude se to učiniti, tako da se nemam kome obratiti. No, ja ću ih kazniti da će postati nesposobni ili ću ih potpuno uništiti. Doći će do toga da će crkve ostati prazne bez onih koji bi trebali dijeliti sakramente.”

Sva uplašena, prekinuh ga riječima: ‘Gospodine, što to govoriš? Ako ima onih koji zlorabe sakramente, ima i dobrih kćeri koje ih primaju s pravim raspoloženjem i jako trpe ako ih ne mogu primati.’

A On će: “Premalen je njihov broj; a zatim njihova bol zbog nemogućnosti primanja sakramenata poslužit će mi kao zadovoljština i kao žrtva za one koji ih zlorabe."

Tko može opisati koliko sam bila shrvana ovim riječima blagoslovljenog Isusa? Ali se nadam da će se smilovati po svom beskrajnom Milosrđu.


Molitva sv. Faustine Milosrdnom Isusu

O presveto Srce Isusovo, izvore milosrđa iz kojeg izviru nepojmljive rijeke milosti nad čitavo čovječanstvo, usrdno Te molim da prosvijetliš jadne grešnike i budeš im milostiv. O Isuse, spomeni se svoje pregorke Muke i ne dopusti da se izgube duše koje si Predragocjenom Krvlju i Vodom svoga Srca otkupio. O Isuse, spominjući se silne cijene Tvoje Predragocjene Krvi raduje me njezina veličina jer je i jedna kap dovoljna da spasi sve grešnike. Premda grijeh predstavlja bezdan zlobe i nezahvalnosti, za nas je plaćena neusporediva cijena. Zato neka svaka duša nađe povjerenje u Tvoje beskonačno Milosrđe. 

Amen.