POBOŽNO HODOČAŠĆE DUŠE U VOLJI BOŽJOJ, Fiat! Fiat! Fiat! (12)
12
Moje drago Djetešce Isuse, ja Te slijedim a Ti si već stigao u Egipat i vidim da Te svugdje prati bol, suze, zaborav, ostavljenost od svih, toliko da si prisiljen ući u jednu bijednu, lošu kolibu izložen vjetrovima i kiši; nitko na svijetu ne nudi Ti niti jedno maleno boravište. Oh, kako jecaš, moje nježno Dijete, gledajući kako tvoje maleno Čovještvo trpi istu sudbinu tvoje klanjanja dostojne Volje [39], jer Joj nitko dragovoljno ne nudi boravište svoje duše da bi mogla kraljevati i vladati. Pa ipak, Ona stoji posred njih, Ona je kao beskućnica, već dobrih šest tisuća godina ona traži smještaj i ne nalazi ga, a Ti, Ljubavi moja, plačeš zbog boli tvoga Božanskog "FIAT".
Ali vidim, moj Nebeski mališanu, da naša Mama, dok plače zajedno s Tobom, skriva svoje suze da bi smirila tvoj plač i prikazuje svoju lijepu dušu kao vječno boravište tvojoj Božanskoj Volji. Također i ja slijedim tvoj plač; želim obrisati tvoje dražesno lice i utisnuti moj "LJUBIM TE" u svaku suzu, na tvoje dršćuće usne i, jecajući, moj poljubac ljubavi. Želim moliti tvoj "FIAT" i prikazujem svoje srce kao trajno boravište tvome vječnom "FIAT".
Moje ljubljeno Dijete, središte moga života, dok Ti boraviš u toj bijednoj nastambi ja želim slijediti sva tvoja djela [40] i ona Najviše Kraljice, i dok Te Ona ljulja u kolijevci, želim Te zibati također i ja i smiriti tvoj san s popijevkom: "LJUBIM TE, LJUBIM TE". Dok tvoja Mama veze odijelce u koje će Te poviti, u niti koja prolazi kroz njezine majčinske prste želim učiniti da prolazi moj "LJUBIM TE, BLAGOSLIVLJAM TE, ZAHVALJUJEM TI, KLANJAM TI SE", tako da, kad Te naša Božanska Mama povije, Ti osjetiš da je tvoje odijelce izvezeno zajedno s mojim "LJUBIM TE" koji moli tvoj "FIAT".
Srce moga malenoga srca, kada budeš učinio svoje prve nesigurne korake, na tu zemlju želim utisnuti moj "LJUBIM TE", kao prostirku tvojim nožicama, i želim Ti sa svojim rukama pripraviti utočište ako bi htio pasti da Te zagrlim i privinem na moje srce. Vidim, moje Nebesko Djetešce, čim si malo porastao i hodaš sam, malen, majušan, kakav još jesi [41], Ti se odvajaš od svoje Mame i prigibajući svoja malena koljena na golu zemlju, s otvorenim ručicama moliš i plačeš za spasenje svih i s vrućim uzdasima moliš Kraljevstvo tvoje Božanske Volje; i tvoje maleno srdašce lupa jako, kao da će puknuti od ljubavi i boli. Moj maleni Isuse, pusti me da stavim moj "LJUBIM TE" ispod tvojih malenih koljena, kako bi moj "LJUBIM TE" omekšao zemlju da ne bude tako tvrda tvojim nježnim udovima; pusti me da utisnem moj "LJUBIM TE" posred tvojih otvorenih ručica i podržim ih sa svojima, kako ne bi toliko trpio; i dok ja budem podržavala Tebe, Ti, dražesno moje, uzmi me u svoje malene ručice i prikaži me Nebeskom Ocu kao malenu kćer tvoje Volje, dajući mi milost da Ona kraljuje u meni i u svim stvorenjima.