KNJIGA NEBA, 14. svezak, 30. srpnja 1922.

 

Luisa osjeća odbojnost prema objavljivanju svojih zapisa. Isusove jadikovke.

Prema savjetu ispovjednika dala sam prepisati svoje zapise o onome što mi je Isus rekao o vrlinama, ali željela sam da se to prepisuje bez navođenja da mi je to On govorio. Kad je došao, bio je nezadovoljan i rekao mi: "Kćeri moja, zašto me želiš sakriti? Jesam li ja možda osoba bez časti pa ne želiš spomenuti moje ime? Kada se govori o nečemu dobrom, o nekoj izreci, djelu, istini koju je izrekla osoba bez časti - ne želi se reći tko je ta osoba da se ne bi izgubili ugled, slava, prestiž i učinak koji su sadržani u tom dobrom djelu, istini ili u toj izreci. U stvari, ako se kaže tko je ta osoba, to se neće cijeniti, izgubit će svu svoju ljepotu, saznavši da izvor iz kojeg dolaze ne zaslužuje nikakvo priznanje. S druge pak strane, ako je ta osoba dobra i poštovana - prvo se spominje ime te osobe, kako bi se više istaklo i cijenilo ono što je rekla ili učinila, a zatim se govori o tome što je učinila ili rekla.

Zar ja ne zaslužujem da se moje ime stavi ispred mojih riječi? Ah, kako loše postupaš sa mnom! Nisam očekivao ovu muku od tebe. Ipak, prema tebi bio sam vrlo velikodušan. Otkrio sam ti mnoge stvari o sebi, omogućio ti  da saznaš mnogo toga, pa čak i ono najintimnije o meni, što nisam otkrio drugima. Trebala si biti velikodušnija i učiniti da me drugi upoznaju; umjesto toga – ti si najstisnutija. Drugi bi i ono malo što sam rekao željeli objaviti trubeći kako bih bio poznat i ljubljen. Ti me, umjesto toga, želiš sakriti i to mi se uopće ne sviđa."

Zbunjena i ponižena, rekla sam mu: 'Moj Isuse, oprosti mi, u pravu si. To je zbog velike odbojnosti koju osjećam kada moram staviti svoju volju na način da otkrijem sebe, i to me muči. Smiluj mi se, daj mi više snage i milosti,  proširi mi srce, da ti više nikada ne nanesem ovu bol.' A Isus: 'Blagoslivljam te, da tvoje srce primi više milosti i bude velikodušnije u tome da me drugi upoznaju i ljube.'