KNJIGA NEBA, 14. svezak, 2. kolovoza 1922.

 

Sličnost s Isusom u njegovoj najvećoj boli: u odvojenosti od Božanstva u patnjama.

Nalazeći se u svom uobičajenom stanju, bila sam posve zbunjena i osjećala se odvojenom od mog dragog Isusa, toliko da sam mu, kada je došao, rekla: 'Ljubavi moja, kako su se stvari promijenile za mene! Prije sam se osjećala toliko poistovjećena s Tobom da nisam osjetila nikakvu razliku između Tebe i mene. U patnjama koje sam trpjela, Ti si bio sa mnom. Sada je potpuno suprotno: kada patim, osjećam se odvojena od Tebe. Kad Te vidim preda mnom ili u svojoj nutrini, pojavljuješ se kao sudac koji me osuđuje na kaznu, na smrt. Više ne sudjeluješ u patnjama koje mi sam zadaješ, pa ipak, kažeš mi: "Uzdiži se sve više i više", a ja, naprotiv, silazim.'

A Isus, prekinuvši moj govor, reče: "Kćeri moja, kako se varaš! To se događa jer si pristala, a i ja sam u tebi označio smrti i patnje koje sam pretrpio za svako stvorenje. Također, moje Čovještvo se našlo u ovim bolnim okolnostima. Ono je nerazdvojivo od mog Božanstva, a budući da moje Božanstvo nije moglo biti dotaknuto patnjama, niti je sposobno podnijeti i sjenu boli,  moje se Čovještvo našlo samo u patnji, a moje Božanstvo samo je promatralo patnje i smrti koje sam trpio.  Štoviše, ono je bilo moj neumoljiv sudac, koji je zahtijevao zadovoljštinu za svaku patnju koju je stvorenje zaslužilo. O, kako je moje Čovještvo drhtalo! Ostao sam zgnječen pred tom svjetlošću i Vrhovnim Veličanstvom gledajući sebe prekrivenog grijesima svih ljudi, patnjama i smrtima koje je svaki pojedini zaslužio! To je bila najveća patnja mog života - bio sam jedno s Božanstvom i nerazdvojiv od Njega, a u patnjama sam ostao sam, i prividno odvojen od svoga Božanstva.

Budući da sam te pozvao da me nasljeduješ, zašto se onda čudiš što me vidiš kao promatrača patnji koje Ti zadajem, ponekad osjećajući Me u sebi, a ponekad kao odvojena od Mene? Ipak, tvoja patnja nije ništa više od sjene moje patnje, i kao što moje Čovještvo nikada nije bilo odvojeno od Božanstva, vjeruj da ni ti nikada nisi odvojena od mene. To su učinci koje osjećaš; ali tada, više nego ikad, ti i ja jedno smo. Stoga, hrabro! Vjeruj, i ne boj se!"