Put prema Uskrsu

 


Čuli smo da se kaže kako nas četrdeset dana posta tijekom Korizme trebaju pripremiti  za pedeset dana gozbe tijekom Uskrsnog vremena.

Na prvi pogled, ovo jednostavno implicira da se odričemo kako bismo se na kraju mogli odati užitcima. No, zapravo je upravo suprotno. Odričući se ulazimo u dublju spoznaju naše malenosti, postajemo raspoloživi za dublje obraćenje srca -  da se ne vratimo starim putovima, nego da uživamo u slavnoj slobodi djece Božje. Pozvani smo živjeti otkupljenje koje je Krist ostvario za nas u potpunosti! Kao što kaže sveti Pavao, "Za slobodu nas Krist oslobodi!" (Gal 5,1). Ovo nije sloboda da se prepustimo sebi, već sloboda da biramo dobro i ljubimo. To je sloboda da se prikažemo kao dar Gospodinu i našem bližnjemu. To je sloboda koja nam je potrebna da Božja Volja slobodno vlada u našim životima. To za čovjeka znači biti živ, potpuno ostvaren.

Sada, na samom kraju korizmenog vremena, što možemo reći da smo naučili o sebi ovih proteklih šest tjedana? Na koji nas je način Crkva pripremila za slavlje Kristova Uskrsnuća? Prilikom razmatranja i molitve nad ovim pitanjima jedna je sestra bila nadahnuta da promotri liturgiju - Evanđeoska čitanja koja su nas uvela u korizmu i ona koja je završavaju. Počeli smo s Isusovom kušnjom u pustinji, a završavamo s njegovom Mukom. Što bi nam Duh ovdje mogao govoriti?

Glad i žeđ

Isus posti četrdeset dana i četrdeset noći. Nakon toga ogladnje. Dođe k njemu napasnik da ga iskuša i reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenju da se pretvori u kruh." A on odgovori: "Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što iz usta Božjih izlazi'" (Mt 4,2-4).

Nakon samo jednog dana posta o kruhu i vodi u samostanu, svi jedva čekamo doručak sljedećeg jutra. Obično je to obilan i hranjiv obrok! Možete li zamisliti kako se Isus morao osjećati nakon četrdeset dana potpunog posta? Njegovo Čovještvo vjerojatno je bilo spremno za hranu - i s pravom! - ali je odabrao čekati. Isus je odabrao ne zadovoljiti svoju stvarnu fizičku glad, kako ga je đavao iskušavao.

I tako nas uči: U redu je biti gladan. Bog je sve stvorio dobrim iz ljubavi prema nama, da hrani i razveseljava svoju djecu, ali mi zloupotrebljavamo njegove darove i pretvaramo ih u idole. Mrtvljenje ovim materijalnim dobrima tijekom korizme donosi nam slobodu da ih više uživamo nakon što korizma završi, jer ih naučimo pravilno cijeniti - kao znakove ili simbole Očeve ljubavi prema nama. Ali ako nismo u mogućnosti postiti ili uzdržavati se od određenih stvari, naše uživanje u njima više nije put do sjedinjenja s Bogom. To postaje samo način da udovoljimo strastima naše samovolje. Kako to Christopher West kaže: "Ako ne možemo reći 'ne', naše 'da' ništa ne znači." To je djelo koje Isus čini u duši službenice Božje, Luise Piccarrete, u ranim svescima njenog duhovnog dnevnika, posebno u prvom svesku. On je na radikalan način uči i priprema da se hrani samo Božjom Voljom (naposljetku joj daje milost da živi samo na Euharistiji).

Iako većina nas nismo izvanredni mistici pozvani na takve manifestacije svetosti, Isus nas sve poziva na mistično sjedinjenje s Njim  - da budemo hranjeni samo njegovom Voljom... svakoga od nas prema našem posebnom pozivu ili stanju u životu i u skladu s darovima koji nas okružuju.

To je srž onoga što Luisa naziva krugovima Stvaranja. Nismo stvoreni samo da uživamo u stvarima i ljudima koje Bog stavlja u naše živote, već da primimo njegovu ljubav u njima i da mu vratimo tu istu ljubav srcem punim zahvalnosti. To su male "svete pričesti" kojima nas Gospodin želi hraniti u svim trenucima svakog dana. Međutim, živjeti na ovaj način zahtijeva osobna pročišćenja za svakoga od nas. Zahtijeva da ostanemo u svojoj gladi i žeđi neko vrijeme, bilo za hranom, udobnošću, ljepotom, naklonošću, intimnošću ili bilo kojim drugim ljudskim užitkom. Ako neprestano grabimo za trenutačnim zadovoljstvom, ne samo da sprječavamo Gospodina da ugasi našu žeđ, već i otupljujemo našu glad za njim u potpunosti. "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." (Iv 4,13-14).

Boli tijela i duše su darovi. Boli imaju sposobnost sve dublje nas sjedinjavati s Gospodinom, samo ako ih sve predamo njemu u molitvi - što papa Benedikt XVI. opisuje kao "ništa drugo nego postati žudnjom za Bogom."

Zato su i molitva i post tako snažni naglasci tijekom korizme. Sveti Otac je također poučavao: ako zaista želimo sebe ponuditi kao dar i Bogu i našem bližnjem, moramo proći kroz "pročišćenje i ozdravljenje naše volje koje je potrebno da bi ljubav prema drugima bila moguća... Nije, dakle, riječ o gušenju žudnje koja prebiva u srcu čovjeka, već o oslobađanju, tako da može dosegnuti svoju pravu visinu" (Opća audijencija, 7. studenog 2012.).

Nije li nam Isus to savršeno prikazao svojom žeđu na Križu? Njemu nije trebalo pročišćenje. Isusov "Žedan sam!" bila je žeđ za dušama - žudnja da se potpuno preda u ljubavi kako bi otkupio i obnovio svako svoje dijete u njegovu prvobitnu slavu. Bio je spreman odreći se čak i božanske utjehe, dok je žeđao i za opipljivom naklonom ljubavi svog Nebeskog Oca, uzvikujući: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Crkva s pravom naziva Isusovu patnju i smrt njegovom Mukom - jer to nije bilo ništa drugo doli vidljiva manifestacija njegove goruće strasti prema Ocu i prema čovjeku. Što više živimo u Kristu i dopuštamo mu da živi u nama, to će više on pretvarati našu glad i žeđ u želju za Očevom Voljom i spasenjem svake duše.

Tako, kad napokon dođe Uskrs, imat ćemo i slobodu za uživanje i slavlje, ali i slobodu da se ponovno suzdržimo kad je to potrebno, jer će sve što radimo biti motivirano istim ciljem: Ljubavlju. "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga." (Mt 16,25)

"Sloboda, osobito kao samosvladavanje (vladavina nad sobom)... je neophodna kako bi čovjek mogao dati sebe... kako bi mogao pronaći sebe u potpunosti putem iskrenog darivanja sebe." (Sveti Ivan Pavao II, Teologija tijela 15:1-2).

Izvor: Benedictine Daughters of Divine Will, vjesnik (ožujak 2024)