KNJIGA NEBA, 14. svezak, 19. kolovoza 1922.

 

Boli koje je Božanstvo nanijelo Isusu u njegovoj nutrini. Boli Isusove Muke bile su samo sjene i simboli unutarnjih patnji.
 

Dok sam bila u svom uobičajenom stanju, slatki Isus dao mi je da iskusim dio boli i smrti koje je pretrpio za svako stvorenje. Iz svojih malih bolova mogla sam shvatiti koliko su bile okrutne i smrtonosne Isusove boli. Tada mi reče: "Kćeri moja, moje boli neshvatljive su ljudskoj prirodi, a same boli moje Muke bili su sjene ili simboli mojih unutarnjih boli. Unutarnje boli nanio mi je Svemogući Bog, i nijedno mišićno vlakno nije moglo izbjeći njegov udarac. Boli moje Muke su mi nanijeli ljudi koji niti su svemogući, niti imaju sposobnost vidjeti sve pa stoga nisu mogli učiniti ono što su željeli, niti prodrijeti u svako moje mišićno vlakno. Moje unutarnje boli bile su utjelovljene i moje vlastito Čovještvo bilo je pretvoreno u čavle, trnje, bičeve, rane, u tako okrutna mučenja da su mi nanosila neprestane smrti. Te su boli bile nerazdvojne od mene - sačinjavale su sam moj život; naprotiv, boli moje Muke bile su izvan mene, bile su trnje i čavli koji su se mogli zabiti, a po želji  i izvaditi. Sama pomisao da bi se bol mogla ukloniti- olakšanje je. Ali moje unutarnje boli bile su od mog vlastitog mesa i nije bilo nade da se mogu ukloniti  iz mene niti da se oštrina trna ili probijanje čavala mogu ublažiti.

Moje unutarnje boli bile su tako velike i brojne da sam bolove svoje Muke mogao nazvati olakšanjima i poljupcima danim mojim unutarnjim bolima. Te udružene boli pružile su najveći dokaz moje velike, preobilne ljubavi za spasenje duša. Moje izvanjske boli bili su glasovi koji su pozivali svakoga da uđe u ocean mojih nutarnjih boli, kako bi im pomogli spoznati cijenu njihova spasenja. Iz tvojih vlastitih nutarnjih boli koje sam ti prenio možeš na određeni način shvatiti neprestani intenzitet mojih. Stoga, budi hrabra - ljubav je koja me potiče na to."