Otajstvo patnje

 

 

„Đavao ga tada povede u sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: 'Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi, da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.' Isus mu kaza: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!'" (Mt 4,5-7).

Gospodin nikada nije obećao da njegova djeca neće morati patiti. Ali obećao je da nas nikada neće ostaviti same u našoj boli. Isus je imao moć spasiti sebe s križa - "Ako si Sin Božji, siđi s križa" (Mt 27,40) - ali je odabrao u potpunosti podnijeti patnju za nas, kako bismo imali Boga koji razumije sve kroz što prolazimo i koji želi s nama nositi svaki križ.

Često je teško prihvatiti patnju jer ne razumijemo kako bi mogla biti dio Božjeg plana. Vidimo je kao odstupanje od njegove Volje - koje se mora ispraviti, popraviti i odmah se boriti protiv njega. Iako nas Bog ponekad doista poziva na djelovanje, često skrenemo u načinu našeg djelovanja. Jesmo li motivirani ljubavlju poput Krista, koji strpljivo nudi svoju bol Volji Oca radi onih koji je nanose? Ili smo više poput Petra, reagirajući s prekomjernom revnošću i spremni se boriti protiv svojih "neprijatelja" mačem? Iako nas Gospodin također poziva da tražimo ozdravljenje i pomirenje, Golgota kroz koju obično prvo prolazimo može nas izbaciti iz ravnoteže. Ali ogromna se milost krije u tim trenucima. Bog djeluje u našim patnjama i kroz njih, jer nikada ne dopušta neko zlo, a da iz svega ne donosi neko veće dobro. Kroz svih trideset i šest svezaka Luisinog dnevnika, Isus neprekidno slavi Križ - pružajući mnogo utjehe onima koji pate.

Pogledajte unatrag na neke od najtamnijih i najbolnijih trenutaka svog života, bez obzira na njihov uzrok. Kako ste porasli zbog njih? Biste li bili osoba kakva ste danas bez tih križeva? Koje druge milosti proizlaze iz njih? Kada kažemo "Ne moja, nego tvoja Volja neka bude", i predamo se velikom otajstvu Božje Volje, dopuštamo Križu da čini čuda u našim životima. Pokazuje nam istinu o tome tko smo mi i tko je Bog. On nas pročišćava, daje nam mudrost i učvršćuje nas u vrlini. Križ nas dublje povezuje s našim Zaručnikom i pruža nam sredstva da ga tješimo. Pretvara nas u sliku Krista i dopušta nam sudjelovanje u njegovu djelu Otkupljenja. I kada pozovemo Isusa da trpi u našim patnjama, kada spojimo naše križeve s njegovim - bez obzira koliko su veliki ili mali - naš Gospodin nam tako darežljivo dodjeljuje zasluge svoje vlastite Muke i smrti kako bismo ih podijelili sa svakom dušom - prošlom, sadašnjom i budućom. To uključuje nas, naše članove obitelji, naše prijatelje i neprijatelje, one za koje tako gorljivo molimo (možda i brinemo) zajedno s beskonačnim brojem drugih koje ćemo, nadamo se, jednog dana susresti na Nebu! Drugim riječima, Križ nas uči kako voljeti Božjom vlastitom božanskom i žrtvenom ljubavlju... i to uvijek donosi obilne plodove.

Nakon što je Isus uskrsnuo, kada su patnje njegova Čovještva došle kraju, iskušenja i nevolje apostola tek su trebale početi. Nikada im nije rekao da će biti lako. Pozvao ih je da ga slijede, s obećanjem da će ostati s njima zauvijek - do kraja vremena. Otkrivajući svoje proslavljene rane Dvanaestorici Isus je pokazao njima (i nama) što može i hoće učiniti sa svim našim patnjama: proslavit će ih ako su s ujedinjene s njegovim patnjama. Uskrsnuće uvijek slijedi nakon križa. To je nada Uskrsa! 

"Činjenica da ljudska volja, kada je sjedinjena s Božjom Voljom, može sudjelovati u otkupljenju cijelog čovječanstva je premoćna... Čudo Božje milosti koje pretvara beskorisna ljudska djela u učinkovita sredstva za širenje Kraljevstva Božjeg ovdje na zemlji zadivljuje um i ponizuje ga do krajnosti, ali donosi mir i radost nepoznate onima koji to nikada nisu doživjeli... Sve dok duša ne izgubi iz vida ovu veliku istinu, unutarnja radost i mir koji proizlaze iz toga trajat će čak i kroz najtužnije i najozbiljnije trenutke ljudske kušnje i patnje." (Otac Walter J. Ciszek, S.J., iz njegove knjige "On me vodi: Izvanredno svjedočanstvo vjere", gdje opisuje što je naučio nakon 23 godine u sovjetskim zatvorima i radnim logorima, str. 123-124).

Izvor: Benedictine Daughters of Divine Will, vjesnik (ožujak 2024.)