Treća korizmena nedjelja
Razmišljanje uz treću korizmenu nedjelju
Draga braćo i sestre, Fiat!
Današnje Evanđelje predstavlja, u Ivanovoj verziji, epizodu u kojoj Isus izgoni trgovce iz jeruzalemskog Hrama (usp. Iv 2,13-25). To čini pomoću biča sačinjenog od tanke užadi, prevrće stolove i kaže: "Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku" (r. 16). Ovo odlučno djelo poduzeto uoči židovske Pashe, ostavlja snažan dojam na mnoštvo i potiče neprijateljstvo vjerskih autoriteta i onih koji osjećaju da su im gospodarski interesi ugroženi. No kako bismo mi to trebali interpretirati? Sigurno to nije bila nasilna radnja, budući da nije izazvala intervenciju čuvara javnog reda: policije. Ne! Ali interpretirana je kao djelo svojstveno prorocima. Oni su često u ime Boga ukazivali na zlouporabe i pretjerivanja. Postavljeno je pitanje autoriteta. Zapravo, Židovi su pitali Isusa: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" (r. 18), to jest, koji autoritet imaš za ovaj postupak? Kao da zahtijevaju da pokaže da zaista djeluje u ime Boga.
Da bi interpretirali Isusov čin čišćenja Božje kuće, njegovi učenici koristili su biblijski tekst iz Psalma 69[68]: "Jer me izjela revnost za dom tvoj" (r. 9). Ovaj psalam je poziv u pomoć u situaciji ekstremne opasnosti zbog mržnje neprijatelja: situacija koju će Isus doživjeti u svojoj Muci.
Revnost za Oca i za njegovu kuću odvest će Isusa sve do Križa:
to je revnost ljubavi koja vodi do samoprijegora, a ne lažna revnost koja
pretpostavlja služenje Bogu kroz nasilje. Doista, "znamenje" koje će Isus dati kao dokaz svog autoriteta bit
će upravo njegova smrt i uskrsnuće: "Razvalite ovaj hram, i ja ću ga u tri
dana podići" (r. 19). Evanđelist bilježi: "No on je govorio o hramu
svoga tijela". Otajstvom Isusovog uskrsnuća započinje novo štovanje, u
novom hramu, slavljenje ljubavi, a novi
hram je On sam.
Isusovo ponašanje opisano u današnjem odlomku Evanđelja potiče nas da živimo svoj život tražeći slavu Boga koji je ljubav, a ne vlastitu korist i interese. Pozvani smo da uvijek imamo na umu te moćne Isusove riječi: "Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku" (r. 16). Vrlo je štetno kada Crkva skrene s puta na taj način čineći od kuće Božje kuću trgovanja. Te riječi nas potiču da se odupremo opasnosti pretvaranja naše duše, koja je Božje prebivalište, u kuću trgovanja. To nam se lako dogodi ako živimo u stalnoj potrazi za osobnim interesima umjesto za velikodušnom ljubavlju, onom koja i druge podiže. Ova Isusova pouka uvijek je aktualna, ne samo za crkvene zajednice, već i za pojedince, za građanske zajednice i za društvo u cjelini. Doista, česta je napast iskorištavati dobra djela, ponekad čak i ona koja su dužnost, kako bi se njegovali privatni, ako ne i potpuno nezakoniti interesi. To je ozbiljna opasnost, osobito kada se iskorištava sam Bog i štovanje koje smo mu dužni, ili služba čovjeku, njegovoj slici. Isus je taj put upotrijebio "oštar pristup", kako bi nas oteo toj smrtonosnoj opasnosti.
U odlomku od 22. studenog 1921., Isus govori Luisi da je bol koja ga je najviše probola u Muci bila prijetvornost farizeja. Oni su se pretvarali da su pravedni, a bili su najnepravedniji. Pretvarali su se da su sveti, uredni, pošteni, a bili su najpokvareniji, izvan svakog reda i naopaki. I dok su se pretvarali da časte Boga, častili su sebe, svoj osobni interes i svoju udobnost. Stoga svjetlost nije mogla ući u njih, jer je njihova prijetvornost zatvarala vrata svjetlosti. Pretvaranje je bilo ključ koji ih je dvostrukim bravama zatvarao u smrt, tvrdoglavo blokirajući čak i najmanje zrake svjetlosti. Toliki je bio njihov mrak da je Pilat, idolopoklonik, našao više svjetlosti nego sami farizeji. Sve što je radio i govorio nije počivalo na prijetvornosti već, u najboljem slučaju, na strahu. Isus je imao više naklonosti prema najpokvarenijem grešniku, koji nije licemjeran, nego prema onima koji se predstavljaju dobrima, a licemjerni su.
Isusu je odbojan onaj tko izgleda da čini dobro, pretvara se da je dobar, moli, ali iznutra njeguje zlo i osobni interes; i dok mu usne mole, njegovo srce je daleko od Isusa. U samom djelu činjenja dobra takav razmišlja o tome kako zadovoljiti svoje divlje strasti. Štoviše, čovjek koji je licemjeran, u dobru koje navodno čini i govori, nesposoban je dati svjetlost drugima, budući da je sam zatvorio vrata svjetlosti. Tako se ponašaju kao utjelovljeni đavli, koji često privlače ljude pod krinkom dobra. Kada ljudi vide to dobro, daju se privući; ali kada se osjećaju najsigurnije, varalice ih navode da padnu u još gore grijehe. O, koliko su manje opasne napasti pod izgledom grijeha, negoli one pod prividom dobra. Isto je tako sigurnije imati posla s pokvarenim ljudima nego s dobrim ljudima koji su licemjerni. Koliko li otrova skrivaju? Koliko li duša truju? Kad ne bi bilo licemjerja - i kad bi svi ljudi dopustili da se vidi kakvi jesu - korijen zla bi bio uklonjen s lica zemlje, i svi bi bili oslobođeni obmane.
don Marco