Svetkovina sv. Josipa
Sveti Josip: Čovjek vjere i ljubavi
Josip je preuzeo ulogu čuvara obitelji, svojom šutnjom koja mu je omogućila da sluša Božji glas. Odabrao ga je sam Bog da bude čuvar Njegova ljubljenog Sina, a svoj vlastiti život je usmjerio na temelju nekoliko snova, kroz koje su anđeli prenijeli Gospodnje poruke: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ (Mt 1,20).
Evanđelje po Mateju govori nam da je Josip bio pravedan čovjek. Prema Svetom pismu biti pravedan znači ponašati se u skladu s Božjim zapovijedima, prema Volji Božjoj, u vjernom obdržavanju Božjoj riječi. Josip je sve to iskusio i ide dalje: pravdu je promijenio u milosrđe kad je saznao da je Marija trudna s djetetom koje nije njegovo, između tjeskobe zbog sumnje u izdaju i ideje da je se u tajnosti odrekne, kako bi je spasio od okrutnog zakona koji bi je sigurno doveo do kamenovanja s djetetom u krilu.
Svojim potpunim samoprijegorom, Josip je iskazao velikodušnu ljubav prema Majci Božjoj, te joj dao "dar sebe" (Redemptoris Custos-Papa Ivan Pavao II).
Odlučio je odstupiti, ali prekrasan san raspršio je sve njegove strahove i doveo ga, uz potpunu vjeru u Boga, da dočeka otajstvo koje je okruživalo Mariju, iz kojeg on nije bio isključen, kako bi se proročanstva mogla ispuniti, pripremajući se prihvatiti Božji plan svojom stalnom prisutnošću uz Isusa da mu „pomaže" zajedno sa svojom ženom Marijom u njegovom rastu: "A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi" (Lk 2, 51-52).
Josip je potjecao iz Davidove kraljevske loze, ali ga je život natjerao da bude stolar po zanimanju, baveći se preciznom obradom drveta. Tu umjetnost prenio je na svog sina Isusa izrađujući s njim skromni namještaj i kućanske predmete za siromašne domove u Galileji, a sve izgrađeno na sposobnosti tih grubih i žuljevitih ruku.
Josip je bio čestit Marijin suprug, Isusov otac pun ljubavi i odgovoran domaćin. Zbog svoje duboke poniznosti pred Bogom i ljudima i zbog brige kojom se žrtvovao za dva uzvišena stvorenja koja mu je Gospodin povjerio, bio je dostojan sudjelovati u otajstvu koje se krije u Nazaretskoj kući iza skromnog života, naizgled normalnog, koji ne zaslužuje vidljivu pozornost.
U Isusovu odgoju dijelio je s Marijom tuge i radosti: tugu što Ga nije začeo i radost što Ga je mogao držati u naručju i odgajati kao svoga; tugu što je rođen u siromaštvu i radost što mu se anđeli klanjaju; tugu zbog Šimunovog proroštva koje najavljuje propast i radost spasenja duša; naposljetku, tuga što nije vidio svog sina javno priznatog i slavljenog jer je umro, i radost što je mirno umro u Njegovom naručju. Sveti Josip je jedino ljudsko stvorenje čijoj je smrti Isus prisustvovao tijelom i krvlju svoga Čovještva. Doista, slavi se kao zaštitnik sretne smrti.
Preko Luise, Isus nas uči da uzor naših života i naših obitelji bude Nazaretska Obitelj tako da u svakom trenutku dana, ako radimo, molimo, objedujemo, moramo pružiti jednu ruku našoj Majci, drugu Isusu, a pogled uprti prema Svetom Josipu.
Ali što se krije iza Nazaretske kuće?
U Nazaretskoj kući sve je bilo ljubav i Božja Volja. Djevica Marija posjedovala je Božanski Fiat od svog začeća, Isus je bio sama Božja Volja, a sveti Josip, čovjek poput nas, između Isusa i Marije - kako ne bi bio obuzet tom Presvetom Voljom? Sveti Josip živio je u odrazima onoga što Isus jest po prirodi i Marija po milosti.
U Nazaretskoj kući, u svom skrovitom životu, Isus je imao Kraljevstvo Božje Volje. Sam Isus rekao je Luisi da dok je On bio Kralj, njegova majka bila je Kraljica, a Josip je bio premijer kraljevstva koje još nije bilo na zemlji, ali koje će tijekom stoljeća doseći svoje ispunjenje.
Prisutnost svetog Josipa imala je poseban značaj u Luisinu životu: stalnu svećeničku brigu za nju uspoređivala je s brigom i službom koju su sveti Josip (i Marija) imali za Isusa. Što se tiče svećenika, njegova nagrada bit će velika jer Isus, koji je imao svoj život u Luisi, na svećenikovu pomoć i žrtve gledao je kao da ih sveti Josip i Marija ponovno čine za Njega.
Josip je bio čovjek vjere, milosrđa i strpljivosti. Bio je predan svom radu, brinuo je za svoju obitelj i bližnjega, podnoseći svaku žrtvu.
Suprotno od onoga što bismo mogli misliti, Josip je bio čovjek koji je znao donijeti svoju odluku: vjerovao je u Isusa i živio po Njegovim poukama, jer se odmah posvetio svojim dužnostima, unatoč svim preprekama, kako bi u potpunosti preuzeo svoju ulogu zaštitnika. Zajedno s Marijom, postavio je temelje prve Crkve, prve kršćanske zajednice. Kao što nas je podsjetio papa Franjo: "Obitelj je domaća Crkva u kojoj Isus raste; On raste u ljubavi supružnika, On raste u životima djece." Sada više nego ikad obitelji trebaju povratiti snagu kroz jedinstvo s Božjom Voljom.
Bog će dati veliku nagradu onim očevima i majkama koji žrtvuju svoje živote za djecu, odgajajući ih u ljubavi i poslušnosti, u ljubavi prema Božjoj Volji.
"Sveti Josipe, bit ćeš moj zaštitnik, čuvar moga srca i čuvat ćeš ključeve moje volje. Držat ćeš ljubomorno moje srce i nikad mi ga više nećeš dati. Tako ću biti sigurna da nikada neću izaći iz Božje Volje." Amen! (Luisa Piccarreta)
Riccardina