KNJIGA NEBA, 14. svezak, 26. veljače 1922.
Kako nas je Isus u Otkupljenju prekrio ljepotom
Razmišljala sam o velikom dobru koje nam je blagoslovljeni Isus
učinio otkupivši nas, a On mi je pun dobročinstva rekao: "Kćeri moja,
stvorio sam stvorenje lijepo, plemenito, s vječnim i božanskim podrijetlom,
puno sreće i mene dostojno. Grijeh ga je upropastio od vrha do dna, obeščastio
ga, deformirao i učinio najnesretnijim stvorenjem, nesposobnim rasti - grijeh
mu je zaustavio rast i prekrio ga odbojnim ranama. Otkupljenje je otkupilo
stvorenje od grijeha, a moje Čovještvo bilo je poput nježne majke prema svome
novorođenčetu: budući da ne može uzeti drugu hranu, da bi mu dala život majka
otvara svoje grudi i privija dijete uz njih, a od svoje krvi pretvorene u
mlijeko daje mu sisati kako bi mu pružila hranu za život. No moje Čovještvo
dopustilo je još više od onog što majka čini: na meni su se otvorile mnoge rane
od udaraca bičem, a te su rane poput
mnogih dojki koje ispuštaju rijeke Krvi kako bi moja djeca mogla sisati,
primiti život i rasti. Svojim ranama
prekrio sam njihova izobličenja nastala od grijeha, čineći ih ljepšima nego
prije. Stvarajući ljude učinio sam ih čistijim i plemenitijim od Nebesa, no u
Otkupljenju sam ih još ukrasio, posipajući ih najsjajnijim zvijezdama mojih
rana kako bih prekrio njihovu ružnoću i učinio ih još ljepšima nego prije. Na
njihove rane i deformacije pričvrstio sam dijamante, bisere, dragulje mojih
patnji kako bih sakrio sva njihova zla i obukao ih u raskoš koja nadmašuje
njihovo izvorno stanje.