KNJIGA NEBA, 14. svezak, 16. ožujka 1922.
Živjeti u Božjoj Volji znači da sve se odvija između duše i Boga, nema ničeg izvanjskog.
Bivajući u svom uobičajenom stanju, razmišljala sam: ‘Osjećam se
najgorom od svih, a ipak moj slatki Isus mi govori da su njegovi planovi za
mene veliki, da je djelo koje čini u meni tako važno da ga ne želi povjeriti ni
anđelima, već On sam želi biti čuvar, djelatnik i promatrač. No, kakve velike
stvari radim? Ništa. Moj vanjski život je toliko običan, radim manje od
drugih.’
Dok sam razmišljala o tome, moj uvijek ljubljeni Isus, prekidajući
moje misli, rekao mi je: "Kćeri moja, vidi se kako bez svog Isusa možeš
razmišljati i govoriti samo besmislice. Moja draga Majka nije učinila ništa
izvanredno u svom vanjskom životu; naizgled je učinila manje od nekih drugih.
Radila je najobičnije poslove: prela, šivala, čistila, palila vatru... Tko bi
ikada pomislio da je ona Majka Boga? Njezin vanjski život nije ukazivao na to.
Dok me nosila u svom krilu, posjedujući u sebi Vječnu Riječ, svaki njezin
pokret, svaka ljudska radnja, dobivali su štovanje svega stvorenja. Iz nje je
izlazio život i očuvanje svih stvorenja: Sunce je ovisilo o njoj, očekujući
očuvanje svoje svjetlosti i svoje topline; zemlja, život biljaka - sve je
kružilo oko nje. Nebo i zemlja ovisili su o njezinim pokretima. No, tko je
vidio išta? Nitko. Sva njezina veličina, moć i svetost, neizmjerna mora dobara
koja su iz nje izlazila, bila su iz njezine nutrine. Svaki njezin otkucaj srca,
dah, misao, riječ, bili su izlijevanje u njezina Stvoritelja. Između nje i Boga
bila su neprekidna strujanja koje bi ona primala i davala. Ništa nije izlazilo iz
nje što ne bi ranilo njezina Stvoritelja, i da ona ne bi bila ranjena od njega (op.prev. U ovom kontekstu "ranjenost se odnosi na duboku emocionalnu i duhovnu povezanost. To ne znači fizičku ili negativnu bol.).
Ta strujanja su je uvećavala, uzdizala, činila da nadmaši sve -
ali nitko ništa nije vidio. Samo ja, njezin Bog i Sin, bio sam svjestan svega.
Njezin otkucaj srca bio je u mom otkucaju, a moj u njenom otkucaju. Ona je
živjela od mog vječnog otkucaja srca, a ja od otkucaja njezina majčinskog srca.
Naši su životi bili isprepleteni. I upravo to ju je, u mojim očima, činilo
mojom Majkom. Vanjska djela me ne zadovoljavaju niti mi se sviđaju ako ne
dolaze iz nutarnjeg života kojega oblikujem.
Dakle, što te čudi ako je tvoj vanjski život posve običan? Navikao
sam prekriti svoja najveća djela najobičnijim stvarima, kako nitko ne bi upirao
prstom na njih, i da bih bio slobodniji u djelovanju. Kada sve dovršim, priređujem iznenađenja i očitujem se izazivajući zadivljenost i
čuđenje svih. Ali sigurno je da je djelo koje činim u tebi veliko. Misliš li da
je nevažno to što činim da sva tvoja djela utječu u moju Volju, i da strujanje
moje Volje teče u tvojim djelima? I da,
dok te struje teku, oblikuju jedan jedini čin s djelima svih stvorenja, čineći
da nad svima struji Božanska Volja i da bude pokretač svakog čina, zamjenjujući
tako sve božanskim činom, ljubavlju, zadovoljštinom i vječnom slavom? I da je
na taj način struja ljudske volje u neprekidnoj vezi s Božanskom Voljom, i da
se jedna ulijeva u drugu? Kćeri moja, budi pažljiva i vjerno me slijedi."
Odvratim Mu: 'Ljubavi moja, ovih dana okolnosti su bile takve da
sam se osjećala rastreseno.' Isus reče: "Stoga budi pažljiva, jer kada ono
što radiš ne teče u mojoj Volji, to je kao da Sunce zaustavlja svoj put. Kada
si rastresena, stvaraš oblake pod Suncem i ostaješ zasjenjena. No, kad su
rastresenosti nenamjerne, dovoljan je snažan i odlučan čin tvoje volje da trčiš
u mojoj Volji kako bi Sunce nastavilo svoj put i poput brzog povjetarca
rastjeralo oblake kako bi Sunce moje Volje sjalo ljepše. "