KNJIGA NEBA, 14. svezak, 16. ožujka 1922.

 

Živjeti u Božjoj Volji znači da sve se odvija između duše i Boga, nema ničeg izvanjskog.

Bivajući u svom uobičajenom stanju, razmišljala sam: ‘Osjećam se najgorom od svih, a ipak moj slatki Isus mi govori da su njegovi planovi za mene veliki, da je djelo koje čini u meni tako važno da ga ne želi povjeriti ni anđelima, već On sam želi biti čuvar, djelatnik i promatrač. No, kakve velike stvari radim? Ništa. Moj vanjski život je toliko običan, radim manje od drugih.’

Dok sam razmišljala o tome, moj uvijek ljubljeni Isus, prekidajući moje misli, rekao mi je: "Kćeri moja, vidi se kako bez svog Isusa možeš razmišljati i govoriti samo besmislice. Moja draga Majka nije učinila ništa izvanredno u svom vanjskom životu; naizgled je učinila manje od nekih drugih. Radila je najobičnije poslove: prela, šivala, čistila, palila vatru... Tko bi ikada pomislio da je ona Majka Boga? Njezin vanjski život nije ukazivao na to. Dok me nosila u svom krilu, posjedujući u sebi Vječnu Riječ, svaki njezin pokret, svaka ljudska radnja, dobivali su štovanje svega stvorenja. Iz nje je izlazio život i očuvanje svih stvorenja: Sunce je ovisilo o njoj, očekujući očuvanje svoje svjetlosti i svoje topline; zemlja, život biljaka - sve je kružilo oko nje. Nebo i zemlja ovisili su o njezinim pokretima. No, tko je vidio išta? Nitko. Sva njezina veličina, moć i svetost, neizmjerna mora dobara koja su iz nje izlazila, bila su iz njezine nutrine. Svaki njezin otkucaj srca, dah, misao, riječ, bili su izlijevanje u njezina Stvoritelja. Između nje i Boga bila su neprekidna strujanja koje bi ona primala i davala. Ništa nije izlazilo iz nje što ne bi ranilo njezina Stvoritelja, i da ona ne bi bila ranjena od njega (op.prev. U ovom kontekstu "ranjenost se odnosi na duboku emocionalnu i duhovnu povezanost. To ne znači fizičku ili negativnu bol.).

Ta strujanja su je uvećavala, uzdizala, činila da nadmaši sve - ali nitko ništa nije vidio. Samo ja, njezin Bog i Sin, bio sam svjestan svega. Njezin otkucaj srca bio je u mom otkucaju, a moj u njenom otkucaju. Ona je živjela od mog vječnog otkucaja srca, a ja od otkucaja njezina majčinskog srca. Naši su životi bili isprepleteni. I upravo to ju je, u mojim očima, činilo mojom Majkom. Vanjska djela me ne zadovoljavaju niti mi se sviđaju ako ne dolaze iz nutarnjeg života kojega oblikujem.

Dakle, što te čudi ako je tvoj vanjski život posve običan? Navikao sam prekriti svoja najveća djela najobičnijim stvarima, kako nitko ne bi upirao prstom na njih, i da bih bio slobodniji u djelovanju.  Kada sve dovršim, priređujem iznenađenja  i očitujem se izazivajući zadivljenost i čuđenje svih. Ali sigurno je da je djelo koje činim u tebi veliko. Misliš li da je nevažno to što činim da sva tvoja djela utječu u moju Volju, i da strujanje moje Volje teče u tvojim djelima? I  da, dok te struje teku, oblikuju jedan jedini čin s djelima svih stvorenja, čineći da nad svima struji Božanska Volja i da bude pokretač svakog čina, zamjenjujući tako sve božanskim činom, ljubavlju, zadovoljštinom i vječnom slavom? I da je na taj način struja ljudske volje u neprekidnoj vezi s Božanskom Voljom, i da se jedna ulijeva u drugu? Kćeri moja, budi pažljiva i vjerno me slijedi."

Odvratim Mu: 'Ljubavi moja, ovih dana okolnosti su bile takve da sam se osjećala rastreseno.' Isus reče: "Stoga budi pažljiva, jer kada ono što radiš ne teče u mojoj Volji, to je kao da Sunce zaustavlja svoj put. Kada si rastresena, stvaraš oblake pod Suncem i ostaješ zasjenjena. No, kad su rastresenosti nenamjerne, dovoljan je snažan i odlučan čin tvoje volje da trčiš u mojoj Volji kako bi Sunce nastavilo svoj put i poput brzog povjetarca rastjeralo oblake kako bi Sunce moje Volje sjalo ljepše. "