KNJIGA NEBA, 14. svezak, 16. ožujka 1922.

 

Živjeti u Božjoj Volji znači da se sve zbiva između duše i Boga bez ičega izvanjskoga

Bivajući u svom uobičajenom stanju, razmišljala sam: ‘Osjećam se najgorom od svih, a ipak moj mi slatki Isus govori da su njegovi naumi za mene veliki, da je djelo koje čini u meni tako važno da ga ne želi povjeriti ni anđelima, već On sam želi biti čuvar, izvršitelj i promatrač. No, kakve velike stvari radim? Ništa. Moj vanjski život je toliko običan, činim manje od drugih.’

Dok sam razmišljala o tome, moj mi je uvijek ljubljeni Isus, prekidajući moje misli, rekao: "Kćeri moja, vidiš li da bez svoga Isusa možeš razmišljati i govoriti samo besmislice? Čak ni moja draga Majka nije učinila ništa izvanredno u svom vanjskom životu. Naprotiv, činilo se da je radila manje od mnogih drugih. Radila je najobičnije poslove: prela, šivala, čistila, palila vatru... Tko bi ikada pomislio da je ona Majka Božja? Njezin vanjski život nije ukazivao na to. Dok me nosila u svome krilu, skrivajući u sebi Vječnu Riječ, svaki njezin pokret, svaki njezin ljudski čin, budili su klanjanje svega stvorenja. Iz nje je izlazio život i očuvanje svih stvorenja: Sunce je ovisilo o njoj, očekujući očuvanje svoje svjetlosti i topline; zemlja, život biljaka - sve je kružilo oko nje. Nebo i zemlja osluškivali su o njezine pokrete. No, tko je vidio išta? Nitko. Sva njezina veličina, moć i svetost, neizmjerna mora dobara koja su iz nje izlazila, bila su skrivena u njezinoj nutrini. Svaki otkucaj njezina srca, svaki dah, misao i riječ slijevali su se u njezina Stvoritelja. Između nje i Boga tekla su neprekidna strujanja koje bi ona primala i vraćala. Ništa nije izlazilo iz nje što ne bi ranilo njezina Stvoritelja, niti je primila išta od njega što i nju nije ranilo. (op.prev. U ovom kontekstu "ranjenost se odnosi na duboku emocionalnu i duhovnu povezanost. To ne znači fizičku ili negativnu bol.).

Ta strujanja su je uvećavala, uzdizala, činili da nadmaši sve - ali nitko ništa nije vidio. Samo ja, njezin Bog i Sin, bio sam svjestan svega. Njezin je otkucaj srca bio u mom otkucaju, a moj u njenom otkucaju. Živjela je od moga vječnog otkucaja srca, a ja od otkucaja njezina majčinskog srca. Naši su životi bili isprepleteni. I upravo to ju je, u mojim očima, činilo mojom Majkom. Vanjska djela me ne zadovoljavaju niti mi se sviđaju ako ne izviru iz nutrine u kojoj sam ja oblikovao život. 

Zašto se onda čudiš što je tvoj vanjski život posve običan? Navikao sam prekriti svoja najveća djela najobičnijim stvarima, kako nitko ne bi upirao prstom na njih, i da bih bio slobodniji u djelovanju.  Kada sve dovršim, tada otkrivam svoja djela i iznenađujem sve, ostavljajući ih u čudu i divljenju. Ali sigurno je da je djelo koje činim u tebi veliko. Misliš li da je nevažno to što puštam da sva tvoja djela teku u rijeci moje Volje, a rijeka moje Volje teče u tvojim djelima? I dok te tokovi teku, oni postaju jedan jedinstveni čin s djelima svih stvorenja, čineći da nad svima struji Božja Volja i da bude pokretač svakog čina, zamjenjujući tako sve božanskim činom, ljubavlju, zadovoljštinom i vječnom slavom? I zar ti se čini malim što ljudska volja može živjeti u stalnoj povezanosti s Božjom Voljom, i da se jedna ulijeva u drugu? Kćeri moja, budi pažljiva i vjerno me slijedi."

Odvratim Mu: 'Ljubavi moja, ovih dana okolnosti su bile takve da sam se osjećala rastreseno.' Isus reče: "Stoga budi pažljiva, jer kada ono što radiš ne teče u mojoj Volji, to je kao da Sunce zaustavlja svoj put. Kada si rastresena, stvaraš oblake pod Suncem i ostaješ u sjeni. No, kad su rastresenosti nenamjerne, dovoljan je snažan i odlučan čin tvoje volje da potečeš u mojoj Volji kako bi Sunce nastavilo svoj put, a blagi povjetarac rastjera oblake kako bi Sunce moje Volje sjalo ljepše. "