BOŽIĆNA DEVETNICA 2. DAN

 

Drugo preobilje Ljubavi

Sputana Ljubav

Moj se um prenio u Majčinsko krilo i ostao zadivljen promatrajući Boga, tako velikog na Nebu, a sada toliko poništenog, ograničenog, sputanog, da se nije mogao pomaknuti, pa čak ni disati. Unutarnji mi je glas govorio: „Vidiš koliko sam te ljubio? Molim te, daj mi malo više prostora u svome srcu! Makni sve što nije moje, pa ćeš mi tako olakšati da se mogu pomaknuti i disati.“

Srce mi se kidalo od boli. Molila sam ga za oproštenje, obećavala da ću biti sva njegova i briznula u plač. Ali ipak, moram reći, na svoju sramotu, da sam se vratila svojim uobičajenim manama. Isuse, kako si dobar s ovim svojim bijednim stvorenjem!

Iz KNJIGE NEBA, svezak 8, 25. prosinca 1908.

Isus: „Kćeri moja, najbolji način da se rodim u nečijem srcu jest isprazniti se od svega. Kada nađem prazninu, mogu položiti sva svoja dobra. Mogu ostati i zauvijek, ako postoji mjesto u koje mogu prenijeti sve što mi pripada, sve svoje. Kada netko ide živjeti u kući neke druge osobe, zadovoljan je samo onda kada u toj kući nađe mjesta  da stavi sve svoje stvari. U protivnom je nesretan. I ja sam takav.

Drugo, da bih se rodio i da bi moja sreća rasla, potrebno je da sve što duša posjeduje i čini, bilo iznutra ili izvana, bude učinjeno za mene. Sve mora služiti na moju čast i biti u skladu s mojim zapovijedima. Ako samo jedna stvar, jedna misao, jedna riječ nije za mene, osjećam se nesretno i, umjesto da budem gospodar, postajem rob. Mogu li ja tolerirati sve to?

Treće je herojska ljubav! To je ljubav koja se žrtvuje i neprestano raste. Od te tri ljubavi, na čudesan način raste moja sreća. Duša se odlučuje na djela koja nadilaze njezinu snagu, i zato ih čini  samom mojom snagom. Tako povećava moju sreću, i čini da me ne ljubi samo ona, nego i drugi. Ona ide tako daleko da sve pretrpi, pa i samu smrt, kako bi u svemu dobila pobjedu i kako bi mi mogla reći: 'Nemam više ništa! Sva je ljubav samo za tebe'.

Zbog ovakvog djelovanja, ja ću se ne samo roditi nego i rasti. Takva duša  oblikuje mi jedan lijepi Raj u vlastitom srcu.“

MOLITVA

Slijedimo te, Voljo Božja, u Začeću Riječi!

Budimo s malenim Zatočenikom Isusom u krilu njegove Mame!

Dragi moj maleni Isuse!

Želim donijeti život tvoje Volje u tijesan zatvor tvoga prvoga boravišta na zemlji, da raspršim tmine u kojima te nalazim. Želim utisnuti svoj poljubac, svoj 'Ljubim te', na tvoje nježne udove koji se ne mogu pomicati. Molim Te, po zaslugama ove tvoje patnje, da se tvoja Božanska Volja pokreće u stvorenjima. Neka svjetlo Božje Volje natjera u bijeg noć ljudske volje i oblikuje vječni dan tvoga FIAT! 

Ljubljeno moje Djetešce! Ako Te ne mogu osvojiti sada, kad si malen, reci mi barem, kada ću osvojiti Kraljevstvo tvoje Božanske Volje?

(Iz „Pobožno Hodočašće duše u Djelovanje Božje Volje – Deveti sat“)