BOŽIĆNA DEVETNICA 6. DAN
Šesto preobilje Ljubavi
„Kćeri moja, dođi i zamoli moju dragu Mamu da napravi malo mjesta u svome materinskom krilu da možeš vidjeti bolno stanje u kojemu se nalazim“.
Pričinilo mi se u mislima da je naša Kraljica Mama, kako bi udovoljila Isusu, napravila malo mjesta i stavila me unutra. Bila je tolika tama da ga nisam vidjela.
Samo sam osjećala njegovo disanje. On je u mojoj nutrini nastavio govoriti: „Kćeri moja, gledaj još jedno preobilje moje Ljubavi! Ja sam Svjetlost vječna. Sunce je samo sjena moje Svjetlosti. Pogledaj dokle me dovela moja Ljubav? U kakvom se mračnom zatvoru nalazim! Nema ni tračka svjetlosti. Za mene je uvijek noć bez zvijezda i odmora. Stalno sam budan. Kakve li muke! Uzak zatvor. Ne mogu učiniti ni najmanji pokret. Guste tmine me obavijaju. Dišem kroz disanje moje Mame. Oh, kako mi je teško disati! Pritišću me tmine grijeha stvorenja. Svaki je grijeh jedna noć za mene. Umnoženi grijesi su beskrajan bezdan tame. Kakve li muke!
O preobilja moje Ljubavi! Zbog tebe sam se od beskrajne svjetlosti i širine zatvorio u dubinu gustih tmina, i u tako tijesan prostor da ne mogu skoro ni disati. Sve to činim iz ljubavi prema stvorenjima!“
Dok je govorio, uzdisao je i plakao, s prigušenim jecajima zbog tijesnog prostora.
Briznula sam u plač. Zahvaljivala sam mu i suosjećala s njim. Željela sam mu dati malo svjetla svojom ljubavlju, kako mi je govorio... ali tko može sve izreći?
Isti nutarnji glas rekao mi je: „Dosta za sada, prijeđi na sedmo preobilje moje Ljubavi“.
Iz KNJIGE NEBA, svezak 27., 22. prosinca 1929.
Luisa: Moje predanje Božanskoj Volji nastavlja se. Moj se nježni Isus pokazivao kao maleno Dijete u mome srcu ili u krilu Nebeske Mame. Jako je malen, s čudesnom ljepotom koja je sva ljubav. Lice mu je okupano suzama. Plače zato što želi biti ljubljen. Jecajući mi govori: „Ah, zašto nisam ljubljen? Želim obnoviti u dušama svu ljubav koju sam imao u Utjelovljenju, ali ne nalazim nikoga kome bih je dao. U Utjelovljenju sam našao svoju Kraljicu Mamu. Ona mi je davala prostora da mogu podijeliti svoju ljubav. Ona je primala u svoje majčinsko Srce svu ljubav koju su stvorenja odbacivala.
Ah, ona je bila čuvarica moje odbijene ljubavi, slatka drugarica u mojim mukama. Njezina goruća ljubav brisala mi je suze! Sami ne možemo učiniti najveća djela. Potrebno je barem dvoje ili troje duša koje će biti čuvari i hrana samih djela. Bez hrane, djela ne mogu imati života, a postoji i opasnost da umru čim nastanu...
Poslije toga je zašutio. Želio je da ga ljuljam u naručju, a zatim je dodao: „Kćeri moja, znaj da me preobilje moje Ljubavi dovelo dotle da sam sišao s Neba na zemlju. Dovelo me do jednog jako uskog i mračnog zatvora u krilu moje Mame, ali moja ljubav još nije bila zadovoljna. U tom zatvoru sam oblikovao još jedan zatvor. To je bilo moje Čovještvo, u koje se zatvorilo moje Božanstvo. Prvi zatvor trajao je devet mjeseci. Drugi zatvor, onaj moga Čovještva, trajao je pune trideset i tri godine. Ali, moja se ljubav nije zaustavila. Nakon što je završio zatvor moga Čovještva, oblikovao sam još jedan zatvor – zatvor Euharistije, najmanji od svih zatvora. Taj zatvor je mala Hostija u koju sam dao zatvoriti svoje Čovještvo i Božanstvo. Morao sam se zadovoljiti da budem kao mrtav, bez osjećanja, uzdaha, pokreta, pulsa, i to ne nekoliko godina, nego sve do kraja svijeta. Dakle, išao sam iz zatvora u zatvor. Ti su zatvori za mene nerazdvojni. Zato se mogu nazvati božanski Zatvorenik, nebeski Zatočenik!
U prva dva zatvora, u svojoj snažnoj ljubavi pripremao sam Kraljevstvo Otkupljenja.
U trećemu, zatvoru Euharistije, pripremam Kraljevstvo svoje Božanske Volje. Zato sam te pozvao u zatvor tvoga ležaja, tvoje bolesničke postelje, da se zajedno, nas dvoje zatvorenika, u našoj samoći uzajamno pomažemo i razumijemo, i tako pripremimo Kraljevstvo moje Volje.“
MOLITVA
„Ljubljeni moj!
U tvojoj Volji ono što je tvoje postaje i moje!
Sve stvorenje je moje!
Sunce je moje i ja ti ga zahvalno vraćam i darujem!
Neka ti sva svjetlost i toplina sunca neprestano govore da te ljubim, da ti se klanjam, da te blagoslivljam i da te molim za sve.
Zvijezde su moje, i zato u svaki treptaj zvijezda stavljam pečat svoga 'ljubim te beskrajno i neograničeno, za sve'.
Biljke, cvijeće, voda, vatra i zrak su moji. Ja ih ponovno darujem tebi, da ti govore, u ime svih nas: 'Ljubim te onom vječnom Ljubavlju! Ljubim te istom ljubavlju kojom si nas stvorio'
(usp. Svezak 14., 6. travnja 1922.).