Gospa od Guadalupe
Dakle, proglasili smo je Kraljicom svega stvorenoga jer naše (op. prev. misli se na Presveto Trojstvo) postupke činimo s razlogom, mudrošću i pravedno. Ona nikada nije dala život
svojoj ljudskoj volji, već je naša Volja uvijek nesmetano djelovala u njoj.
Kako bismo mogli reći drugom stvorenju: "Ti si Kraljica neba, sunca,
zvijezda i svega ostalog", ako umjesto da ga vodi naša Volja, ono je pod
vlašću svoje ljudske volje? Svi elementi, nebo, sunce i zemlja, otrgnuli bi se
iz vlasti ovog stvorenja. Svi bi vikali svojim nijemim jezikom: "Ne želimo
ga! Nadmašujemo ga jer nikada nismo napustili Tvoju Vječnu Volju. Kako si nas
stvorio, takvi smo i ostali." Tako bi vikalo sunce svojom svjetlošću,
zvijezde svojim treperenjem, more svojim valovima... Međutim, čim su svi
osjetili vlast ove uzvišene Djevice, koja je bila poput njihove sestre koja
nikada nije željela upoznati svoju volju, već samo Božju, ne samo da su se radovali, već su se osjećali
počašćeni što je imaju kao svoju Kraljicu. Okupili su se oko nje kako bi je
pratili i odali joj počast. Mjesec se postavio kao podnožje njezinim nogama,
zvijezde kao kruna, sunce kao dijadema, anđeli kao sluge, a ljudi kao u iščekivanju.
Svi, baš svi, odali su joj počast. Naša Volja zaslužuje svaku čast i slavu,
bilo da je prisutna u nama ili u nekom stvorenju.