KNJIGA NEBA, 14. svezak, 21. ožujka 1922.

 

Dvostruki pečat Fiat  u stvorenome.

Nastavljajući biti u svom uobičajenom stanju, ponovo sam razmišljala o svetoj Božjoj Providnosti, i moj me, uvijek obožavani Isus zagrlio. Osjećala sam kako njegov dah silazi duboko u moje srce. Tada mi reče: "Kćeri moje Volje, moj svemogući dah daje ti život moje Volje. Tko čini moju Volju, moja Volja mu daje svoj dah kao život, i kako diše,  Ona (op. prev. Božja Volja) udaljava od njega sve što ne pripada meni, i on ne diše ništa osim zraka moje Volje. Kao što se zrak udiše i izdiše, tako je i s dušom: svakim udahom prima mene, a izdahom mi daje sebe.

Moja Volja lebdi nad svim stvorenjem – ne postoji ništa što ne bi imalo pečat moje Volje. Kada sam izgovorio Fiat (op. prev. Neka bude!) stvarajući stvari, moja Volja preuzela je vlast nad njima i postala život i očuvanje svih stvari. Sada, ova moja Volja želi da sve stvari budu zatvorene u njoj  kako bi primila uzvrat svojih plemenitih i božanskih djela. Želi vidjeti zrak, vjetar, miris, svjetlost svoje Volje kako lebdi nad svim ljudskim djelima, tako da, dok njena djela lebde zajedno s djelima stvorenja, ona se stapaju i tvore jednu samu stvar. To je bila jedina svrha Stvaranja - da izražavanje volja bude neprekidno. To želim,  to zahtijevam, to očekujem. Zato žurim da se upozna moja Volja, njena vrijednost i njeni učinci, kako bi  duše koje žive u mojoj Volji, sa svojim neprestanim djelovanjem u mojoj Volji, širile svoja djela poput zraka po svemu. Njihova će se djela umnožiti u svim ljudskim djelima, investirajući i prekrivajući sve, kao djela moje Volje. Tada ću postići svrhu Stvaranja; moja će Volja počivati u njima i stvoriti novu generaciju. Sva stvorenja imat će dvostruki pečat moje Volje: Fiat Stvaranja i odjek moga Fiat u stvorenjima."