KNJIGA NEBA, 14. svezak, 18. ožujka 1922.

 

Grijeh sputava dušu i sprječava je u činjenju dobra. Bog i stvorenje pružaju odmor jedno drugome.

Pratila sam mog slatkog Isusa u trpljenjima njegove Muke, a On mi se pokazao i rekao: "Kćeri moja, grijeh sputava dušu i sprečava je u činjenju dobra. Um osjeća okove grijeha i sprječava ga u činjenju dobra, volja osjeća lanac koji je obavija i osjeća se uspavanom te umjesto da želi dobro- želi zlo. Okovana želja osjeća kako su joj  podrezana krila kojima bi letjela k Bogu. Oh! Kako mi je žao gledati čovjeka okovanog vlastitim grijesima. Zato prvo što sam želio pretrpjeti u Muci bila je bol lanaca: želio sam biti okovan kako bih oslobodio čovjeka njegovih lanaca. Lanci koje sam trpio- čim su me dotakli- pretvorili su se u lance ljubavi koji dodirujući čovjeka tope se i lome njegove lance te ga vežu mojim lancima ljubavi.

Moja ljubav je djelotvorna - ne zna biti bez djelovanja. Stoga sam za sve i za svakoga pripremio što je potrebno kako bih ga osposobio, izliječio, ponovno uljepšao. Učinio sam sve kako bi pronašao sve spremno i dostupno, ako se odluči. Zato držim svoje lance spremne da rastale njegove; komadiće mog mesa da pokriju njegove rane i urese ga ljepotom; moju Krv kako bih mu ponovno dao život - sve je spremno. U zalihama imam što je potrebno za svakoga. Moja ljubav želi se dati - želi djelovati. Osjećam nemir, neodoljivu silu koja mi ne daje mira ako ne dajem. I znaš što činim? Kada vidim da nitko ne uzima, usredotočujem svoje lance, komadiće svog mesa, svoju Krv na onoga koji ih želi i koji me ljubi, ukrašavam ga ljepotom, obavijajući ga lancima svoje ljubavi; stostruko mu povećavam život milosti i tako se moja ljubav izlijeva i smiruje."

Ali dok je to govorio, vidjela sam njegove lance, komadiće njegova mesa i Krv kako teku prema meni, a On se zabavljao nanoseći ih na mene, obavijajući me potpuno. Koliko je dobar Isus - neka je uvijek blagoslovljen! Zatim je kasnije dodao: "Kćeri moja, želim da stvorenje počiva u meni i ja u njemu. Znaš li kada stvorenje počiva u meni, a ja u njemu? Kada njegov um razmišlja o Meni i shvaća me, stvorenje počiva u umu svog Stvoritelja, a um Stvoritelja nalazi svih počinak u stvorenom umu. Kada se ljudska volja sjedini s Božjom Voljom, dvije volje se grle i zajedno počivaju. Ako se ljudska ljubav uzdigne iznad svega stvorenog i ljubi samo svog Boga, kako lijep odmor pronalaze Bog i stvorenje jedno u drugome! Tko pruža odmor, pronalazi ga.  Takvoj duši sam Ja postelja  i držim je u najslađem snu, privijenu na mojim rukama. Stoga, dođi i počivaj u mome naručju! "