Čovjek pada sve dublje u kaos ljudske volje

Adam i Eva su i dalje dugo živjeli i bili jako pametni. Od vremena kad su živjeli u Edenskom vrtu, učinak življenja u Božjoj Volji bio je sve manji i manji za njih, njihovu djecu i djecu njihove djece.

 To je bio čovjekov pad – pad ljudske prirode, od življenja u Božjoj Volji do življenja u vlastitoj ljudskoj volji. Čovjek je ponirao sve dublje i dublje u kaos svoje ljudske volje.

 Božja Volja je i dalje upravljala čovjekovim disanjem, otkucajima srca i drugim tjelesnim funkcijama. Ali čovjekove riječi, misli i djela – postali su neovisni. U najboljem slučaju, mogao je provoditi Božju Volju jedino uz pomoć svoje ljudske volje. Dar života u Božjoj Volji za njega je bio izgubljen i neće ga moći iznova steći još barem 6000 godina. 

Ali morala se ispuniti svrha, cilj koji je Bog predodredio za svoja stvorenja, inače Bog ne bi bio Bog.  Njegov je plan samo privremeno odgođen, za nekoliko tisuća godina, dok je čovjek krenuo dugom stranputicom i napustio stazu koju je Bog želio za nas.