BOŽIĆNA DEVETNICA 4. DAN
.jpg)
Četvrti dan
Četvrti sat = četvrto preobilje Ljubavi
Djelatna Ljubav
„Kćeri moja, od goruće Ljubavi prijeđi na promatranje moje djelatne Ljubavi.
Svaka začeta duša donijela mi je breme svojih grijeha, svojih slabosti, svojih strasti, a moja mi je Ljubav zapovjedila da uzmem svačije breme. Nisam samo začeo duše, nego i muke svake od njih, zadovoljštinu koju je svaka od njih morala dati mome nebeskom Ocu. Tako je moja Muka bila začeta zajedno sa mnom.
Pogledaj me dobro u krilu moje nebeske Mame. Oh, kako je moje maleno Čovještvo bilo izranjeno! Gledaj dobro kako je moja mala glavica okružena trnovim vijencem koji mi je tako snažno obavijao sljepoočnice da su mi iz očiju tekle rijeke suza, nisam se mogao ni pomaknuti da ih obrišem. Molim te, imaj samilosti prema meni! Obriši mi oči od tolikog plača, ti koja imaš slobodne ruke da to učiniš! Ti su trnovi vijenac zlih misli koje se gomilaju u ljudskom umu. Oh, kako me probadaju, više od trnova koji niču na zemlji!
Promatraj i ovo dugo raspeće od devet mjeseci: nisam mogao pomaknuti nijedan prst, ni ruku, ni nogu. Stalno sam bio nepokretan. Nije bilo mjesta da se barem malo pomaknem. Kakvo li je to dugo i bolno raspeće, a k tome su sva zla djela uzela oblik čavala i neprestano mi probadala ruke i noge.“
I tako mi je opisivao muku po muku svih mučeništava svoga malenog tijela. Kad bih ih htjela sve opisati, bilo bi predugo. Samo sam plakala, a onda sam čula jedan nutarnji glas kako mi govori: „Kćeri moja, želio bih te zagrliti, ali ne mogu, nema mjesta, nepokretan sam, ne mogu to učiniti, htio bih doći k tebi, ali ne mogu hodati. Zato sada ti mene zagrli i dođi ti k meni, a onda ću ja, kada iziđem iz majčina krila, doći k tebi.“
Dok sam ga u mislima grlila i čvrsto privijala na srce, jedan mi nutarnji glas reče: „Dosta za sada, kćeri moja, prijeđi na promatranje petog preobilja moje Ljubavi“.
Iz KNJIGE NEBA, svezak 12, 18. ožujka 1919.
Moj uvijek ljubljeni Isus pokazao se – piše Luisa – i povukao me u beskraj svoje Presvete Volje, u kojemu mi je dao vidjeti čin svoga Začeća u krilu nebeske Mame. Oh, Bože, kakav li je to bezdan ljubavi! I moj slatki Isus reče mi: „Kćeri moje Volje, dođi uzeti dijela u prvim smrtima i mukama što ih je moje maleno Čovještvo pretrpjelo od moga Božanstva u činu moga Začeća. Kako sam bio začet, začeo sam sa sobom sve duše, prošle, sadašnje i buduće, kao vlastiti život. Začeo sam zajedno sve muke i sve smrti, koje sam za svaku morao pretrpjeti. Morao sam ih sve pritjeloviti u sebi, duše, muke i smrt koju je svaka morala pretrpjeti, kako bih mogao reći Ocu: 'Oče moj, nemoj više gledati stvorenja, nego mene, i u meni ćeš ih naći sva, i ja ću dati zadovoljštinu za sve. Kolike muke želiš, ja ću ti ih dati. Želiš li da pretrpim smrt za svaku pojedinu dušu, ja ću je pretrpjeti. Sve prihvaćam, samo da ti dadeš život svima'.
Eto, zato je bila potrebna jedna Volja i božanska moć, da mi dade tolike smrti i tolike muke, i jedna moć i Volja Božja da trpim. I, budući da su u mojoj Volji prisutne sve duše i sve stvari, i to ne na apstraktan ili zamišljen način kao što bi netko mogao pomisliti, nego stvarno, sve sam ih obuhvaćao u sebi, sa mnom su oblikovale sam moj život. U stvarnosti sam umirao za svaku i pretrpio muke svih. Istina je da je bilo potrebno jedno čudo moje svemoći, čudo moje beskrajne Volje, jer bez moje Volje moje Čovještvo ne bi moglo pronaći i obuhvatiti sve duše niti bih mogao umirati toliko puta!
Dakle, moje maleno Čovještvo, kako je bilo začeto, počelo je trpjeti naizmjenično muke i smrti. Sve su duše plivale u meni kao u nekom velikom moru, oblikovale su udove mojih udova, krv moje Krvi, srce moga Srca. Koliko je puta moja Mama, zauzimajući prvo mjesto u mome Čovještvu, osjećala moje muke i moje smrti, i umirala zajedno sa mnom! Kako mi je bilo slatko nalaziti u ljubavi moje Mame odjek moje Ljubavi! Ta su otajstva tako duboka da se čini kako se ljuski um u njima gubi, jer ne shvaća dobro.
Zato dođi u moju Volju i uzmi dijela u mukama i smrtima koje sam pretrpio čim je bilo dovršeno moje začeće. Tako ćeš moći bolje razumjeti ono što ti govorim.“
Ne znam reći kako, ali našla sam se u krilu svoje Kraljice Majke i ondje sam gledala maleno Djetešce Isusa. Iako je bio tako malen, obuhvaćao je sve. Iz njegova je Srca izišla jedna zraka svjetlosti i pogodila moje srce, i, kako je prodirala u mene, osjećala sam da umirem, a kako je izlazila, vraćao mi se život. Svaki dodir te zrake nanosio mi je tako oštru bol da sam osjećala kako se raspadam na komadiće i u stvarnosti umirem, a zatim sam, opet s njezinim dodirom, osjećala da oživljujem...
MOLITVA:
Vidim, moje drago Dijete Isuse, kako počinješ trpjeti onoliko agonija i onoliko smrti koliko ljudi odbija tvoju Božansku Volju, i opažam da bi ti, preslatka Majko, htjela odmah uzeti na sebe sve te smrti kako bi dala zadovoljštinu Najvišoj Volji.
Isuse, osjećam da mi se srce slama dok te gledam u agoniji, još tako malena. Zato, moje nježno Djetešce, želim tvome Božanskom FIAT dati život u svojoj duši onoliko puta koliko su ga stvorenja odbila. Osim toga, želim onoliko puta umrijeti svojoj volji koliko su puta stvorenja živjela svojoj volji. Da, želim učiniti da tvoja Božanska Volja protječe kroz tvoje maleno Čovještvo kako bi te agonija i smrtna muka koje trpiš manje razdirale. Moja slatka Ljubavi, kolike muke trpiš u krilu svoje Majke Djevice! Nepokretan si jer ne možeš pomaknuti nijedan prst, niti nožice, nemaš prostora ni da otvoriš svoje lijepe oči, nikakva svjetlost ne dopire do tebe. U tome uskom zatvoru samo je duboka tmina. Ali ja želim napraviti prostora u svome srcu da se odmoriš, a dok budem činila da ti u uhu neprestano odzvanja 'ljubim te, klanjam ti se, blagoslivljam te', snažno ću zazivati Kraljevstvo tvoje Volje na zemlji kako je na Nebu! (usp. Pobožno hodočašće duše u djelovanje Božanske Volje – Deveti sat).